Pitanje:
Koliko je ispravno i vjerodostojno predanje koje se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je, navodno, rekao: “Tavaf oko Kabe je namaz, s tim što je Allah u njemu dozvolio da se priča.”
Odgovor:
Istina je da ovo predanje nije vjerodostojno preneseno senedom koji dospijeva do Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer njegov “umum”, cjelina iz koje se izuzima, nije ispravna (ne odgovara pravilima). A kod učenjaka usuli fikha, iznimka (ono što se izuzima) jeste aršin (pravilo) koji određuje cjelinu ili umum (ono iz čega se izuzima). U ovom slučaju, nije ispravno reći da je tavaf oko Kabe namaz po svemu osim po tome što je u njemu dozvoljeno govoriti (pričati), jer se tavaf, osim toga što je u njemu dozvoljeno pričati, još po mnogo čemu razlikuje od namaza, a te razlike se očituju u sljedećem:
(1) za valjanost tavafa ne uvjetuje se izgovaranje tekbira (riječi Allahu ekber), dok je prvi tekbir u namazu rukn (uvjet bez čijeg ispunjenja je namaz pokvaren, i ne može se ispraviti sehvi-sedždom),
(2) za valjanost tavafa nije uvjet učenje sure El-Fatiha, dok je njeno učenje u namazu rukn,
(3) u tavafu je dozvoljeno jesti i piti, dok u namazu nije dozvoljeno,
(4) tavaf nema rukua niti sedžde, za razliku od namaza,
(5) za valjanost tavafa, okretanje prema Kibli nije uvjet, dok je kod namaza to obaveza,
(6) tavaf neće biti pokvaren ako se čovjek u njemu nasmije, dok će namaz pokvariti glasno smijanje.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
