Pitanje:
Kao majka muslimanka nastojim odgojiti svoju djecu na islamski način. Kakav je vaš savjet ako pretresem lične stvari svoje djece i tu nađem zabranjene stvari, da li mi je dozvoljeno da uzmem i uklonim te stvari iako znam da su one privatno vlasništo moje djece i da se nalaze u njihovim torbama?
Odgovor:
Hvala Allahu, mi savjetujemo da majka ili otac, s vremena na vrijeme, pregledaju stvari svoje djece, jer nekada šejtan može prikazati lijepim djeci da pribave nešto što je zabranjeno gledati ili slušati i ovo je jedna od odgovornosti koje je Uzvišeni Allah propisao roditeljima prema djeci.
Budnost roditelja, očeva i majki, njihova kontrola i sasijecanje zla u početku bio je jedan od glavnih uzroka upute i ostavljanja zabranjenih stvari velikog broja mladića i djevojaka. Odvojiti dijete od lošeg prijatelja ili prijateljice na početku je lahko, ali što više vremena prolazi, to postaje sve teže.
Često možemo prepoznati sve što se nalazi kod djece putem pregleda njihovih ruksaka, onoga što čitaju i onih s kojima se druže. Koliko je samo omladine koja bi željela da su im roditelji pregledali torbe prije nego što se smutnja uselila u njihova srca.
Zato savjetujemo roditelje da to rade s vremena na vrijeme, ali da to bude van domašaja djece jer time možemo kod njih stvoriti nepovjerenje i sumnju.
Ova kontrola treba započeti onog trenutka kada roditelj primijeti prve devijantne promjene kod svoga djeteta. Ukoliko dijete pokazuje svoju čvrstinu i nije naklonjeno lošim postupcima, onda ni roditelji niti bilo ko drugi ne bi trebao pregledati njegove lične stvari, jer to proizvodi loše mišljenje i predstavlja oblik špijunaže i uhođenja, što je Uzvišeni Allah zabranio: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, jer su neka sumnjičenja grijeh, i ne uhodite jedni druge.” (el-Hudžurat, 12)
Ukoliko otac ili majka pronađu nešto što je zabranjeno, to trebaju skloniti i posavjetovati svoje dijete. Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: Ko od vas vidi nešto loše neka ga promijeni svojom rukom. Ako ne može rukom, onda jezikom, a ako ne može ni jezikom, onda srcem, a to je najslabiji iman.” (Muslim, br. 49)
Imam Nevevi kaže: „Što se tiče Poslanikovih, s.a.v.s., riječi: ‘…neka ga promijeni…’ konsenzus uleme jeste da je to obavezujuće, a Allahova knjiga, sunnet i konsenzus islamskih učenjaka složni su u mišljenju da je obaveza naređivati dobro i zabranjivati zlo. Ovo također potpada i pod savjetovanje, a vjera je savjet.
Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je farzi-kifaja, kolektivna obaveza, gdje ako je izvrši jedan broj ljudi, spada odgovornost s druge grupe. Ukoliko ga ostave svi, onda su odgovorni svi koji su u mogućnosti to uraditi i koji nemaju opravdanja za izostavljanje.
Također, čovjek je odgovoran reagirati u onim situacijama koje poznaje samo on ili koje može samo on riješiti, kao npr. kad vidi svoju suprugu, svoju djecu, svoju poslugu da čine nešto loše ili ostavljaju naređeno.Onaj ko želi nešto promijeniti ima pravo promijeniti to na način na koji je moguće ukloniti devijaciju, bilo da se radi o pitanju riječima ili postupcima.“ (el-Minhadž, 2/22-25)
Izvor: islamqa
