Pitanje:
Živio sam u zabludi, nisam obavljao namaz i oduvijek sam ga zapostavljao. Činio sam mnoge grijehe ne razmišljajući o ahiretu. Međutim, kako bih bio spašen, odlučio sam se pokajati, stoga sam počeo obavljati namaz i što više činiti dobra djela. Ali, nakon pokajanja sva vrata na ovom svijetu počela su se preda mnom zatvarati. U namazu sam bio opsesivan, prekidao sam ga često i iznova obavljao. Kad sam se riješio ove vrste opsesije, snažnom voljom, onda sam postao opsesivan tokom uzimanja abdesta. Obnavljao sam ga i uzimao više puta iznova. Zatim sam postao opsesivan glede čistoće, sumnjajući u sve i svašta. Mijenjao bih odjeću nekoliko puta, maramicom bih otvarao vrata (kao da sam lud), ali, hvala Allahu, uspio sam se riješiti svih opsesija osim opsesivnog ponašanja prema čistoći. Trenutno se rješavam i ovog vida opsesivnosti i uskoro ću uspjeti u tome, ako Bog da. Čuo sam da se onaj ko opsuje Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatra nevjernikom. Pošto se društvo u kojem živim ne pridržava postulata vjere, ponovio sam ovu psovku, namjerno ili nenamjerno, nekoliko puta. Sjećam se da sam jednom nenamjerno opsovao Allaha. Također se sjećam da sam jednom namjerno na internetu opsovao Allaha, napisavši to, a sada sam zaokupljen razmišljanjem da nema potrebe obavljati namaz i da se uzalud zamaram čineći dobra djela, jer sam u biti nemusliman itd. Iskreno, ne podnosim svoj život, očajan sam, šta da radim? Pomozite mi i ukažite mi na ispravan put!!!
Odgovor:
Hvala Allahu!
Dobro je da znaš, poštovani čitaoče, kako je problem koji te zadesio psihičke prirode. Dakle, opsesivno-kompulzivna bolest. U suštini, ova bolest ako savlada čovjeka, ne daj Bože, skoro da mu može uništiti vjeru i život. Zato je uspjeh to što si, uz Božiju pomoć, primijetio opasnost po sebe i odlučio si se liječiti.
Najuspješniji način liječenja uzroka ove bolesti jeste da se osoba ne obazire na nju, da vrijeme provodi u izvršavanju vjerskih dužnosti na ispravan način, bez obaziranja na opsesije koje ga opsjedaju.
Trebaš znati da su sumnje u korisnost tvojih vjerskih dužnosti, tvog namaza i slično, ustvari konačni cilj koji Božiji neprijatelj želi postići u vezi s tobom. Na taj ti način ubacuje opsesije i sumnjičenje svega. Njegova namjera nije uspostaviti i održati tvoje vjerske dužnosti, niti ih ispraviti, već mu je namjera da ti ih oteža kako bi ih zapostavio, ili ti ubacuje sumnju kako od toga u potpunosti nema koristi, la havle val kuvvete illa billahil alijjil azim, zato te Allahov neprijatelj, šejtan, počeo opsjedati od onoga dana kada si se pokajao, kako sam navodiš u pitanju!
Pogledaj šta čini s tobom prokleti šejtan, odnosno šta traži od tebe prije pokajanja, a već si bio zapostavio namaz?! Iz prazne kuće nema se šta ukrasti, shodno tome rečeno je Ibn Abbasu: „Židovi misle da ne postoji opsesivnost u njihovim molitvama?!“ On odgovori: „A šta da radi šejtan s opustošenim srcem.“ (Završen citat iz djela „El-Vabil as-sajb“, autor je Ibn Kajjim, 30.)
Tvoja obaveza je, kako smo naveli, ne obraćati pažnju na ovaj vid opsesivnosti u okvirima svog vjerovanja i izvršavanja svojih vjerskih dužnosti.
Opsesivnost je Božiji neprijatelj koji čovjeka dovodi do toga da zanemaruje očite i eksplicitne stvari.
Ako pretpostavimo da si zapao u višeboštvo, odnosno politeizam, ili si izgovorio nešto što te izvodi iz vjere, kao psovanje Allaha, psovanje Poslanika i slično tome, sačuvaj Bože, onda pretpostavljamo da se nedvojbeno suočavaš s ovim vidom opsesivnosti i paranoje. Ali, to nije potpuni kraj, čak ako se radi i o nevjerovanju u Allaha, jer nevjerstvo nije konstantna odlika svojstvena toj osobi, već nešto što ga je bacilo u taj ponor zbog njegovih riječi i djela. Svako ko se želi spasiti neka se pokaje zbog onoga što je učinio, neka odagna od sebe nevjerstvo i uzroke koji dovode do toga!
Najlakši i najbrži način za tebe je sljedeće: pokajanje za svoje riječi i djela koja nisu draga Uzvišenom Allahu, bez obzira na to da li je to nevjerstvo ili nešto drugo. Ovo je jedino logično rješenje! Onaj ko sebi predočava da nema koristi od svojih djela i molitvi mora znati da šejtan, Božiji neprijatelj, upravo želi to od tebe, to je njegov krajnji cilj.
Ovo se odnosi u slučaju da si počinio ova djela i ružne riječi, kako smo već gore naveli, dakle, ako su nedvojbeno i sasvim sigurno počinjena, a ne samo puka opsesivnost.
Propis o tome ne odnosi se na počinioca iako je to sigurno i nedvojbeno uradio, ali je bio nesvjestan, pomračenog uma, u snu, boluje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja ili je bio prinuđen i slično. Kako bi se dokazao i utvrdio propis za počinioca, on mora biti svjestan onoga što kaže i uradi, odnosno da je imao mogućnost odabira.
Jednom riječju, poštovani čitaoče, odagnaj od sebe opsesivnost, prihvati i približi se Allahu svim svojim srcem uz činjenje korisnih djela, pokaj se za svaki učinjeni grijeh, mali i veliki.
Molimo Uzvišenog Allaha da nam svima oprosti grijehe i uputi nas na Pravi put.
Allah najbolje zna!
islamqa