PITANJE:
Imam veoma nervozno dijete koje se jako brzo ljuti. Kako da liječim ovu njegovu osobinu?
ODGOVOR:
Zahvala pripada Allahu.
Na pitanje o liječenju srdžbe je već odgovoreno. Vrati se na fetvu broj 658, ali, evo, ipak, nekih tačaka:
– Tražiti utočište kod Allaha od prokletog šejtana.
– Šutnja.
– Smirenost. Ako srditi stoji treba sjesti, a ako sjedi neka legne.
– Treba se sjetiti nagrade za savlađivanje srdžbe. U vjerodostojnom hadisu stoji: “Ne srdi se i tebi Dženet pripada.”
Spoznaja visokog položaja i pozicije onoga ko se savlada, kao što stoji u vjerodostojnom hadisu: “Ko savlada srdžbu Allah će mu sramotu pokriti, a ko ugasi zlobu, a da je htio sproveo bi je, Allah će mu srce napuniti nadom na Sudnjem danu.” (El-Albani, Allah mu se smilovao kaže da je hasen – dobar u Silsili, 906.)
– Poznavati uputu Poslanika, s.a.v.s. prilikom srdžbe.
– Znati da je gašenje srdžbe i zlobe od znakova bogobojaznosti, kao što se vidi iz prethodnog hadisa.
– Osvjestiti se prilikom opomene. Ustegnuti se i poslušati onoga ko savjetuje.
– Poznavati loše posljedice srdžbe.
– Da pokuša zamisliti kako izgleda prilikom srdžbe.
– Uputiti dovu Allahu da odstrani zlobu i srdžbu srca.
Evo i lijepe priče koja će, Allahovom dozvolom, pomoći roditelju da liječi srdžbu kod svoga djeteta:
Bio jedan nervozni dječak koji je stalno griješio. Roditelj mu donese kesu punu eksera i reče: “Dijete moje, želim da ukucaš ovaj ekser u drvenu ogradu naše bašče kada god te savlada srdžba ili postaneš nervozan.” Dijete je tako počelo provoditi preporuku oca…
Prvog dana je ukucao 37 eksera, a ukucavanje eksera u tvrdu ogradu nije bilo baš lahko.
Tada se počeo suzdržavati u srdžbi i nakon određenog vremena ukucavao je manje eksera. Nakon nekoliko sedmica je već naučio vladati sobom. Prestao se srditi a i kovati eksere u ogradu. Potom dođe ocu i obavijesti ga o svome uspjehu. Otac se obradova ovoj promjeni i reče: “Ali, dijete, sada moraš povaditi eksere iz ograde za svaki dan u kome se ne rasrdiš.”
Dijete je počelo nanovo vaditi eksere iz ograde za dane u kojima se nije srdilo sve dok ih nije sve povadilo.
Nakon toga je otišao ocu i obavijestio ga ponovno o svom uspjehu, otac ga je poveo ka ogradi i rekao mu: “Dijete, lijepo si učinio, ali vidi sada te rupe na ogradi, ova ograda neće biti kakva je bila prije”, te doda: “Kada nešto govoriš u srdžbi te riječi ostavljaju tragove u dušama ljudi kao što su ove rupice na ogradi. Možeš ubosti čovjeka nožem, ali on neće uzimati u obzir koliko god ti puta rekao: ‘Žao mi je!’, jer rana ostaje.”
Muhammed Salih el-Munedždžid
