Pitanje:
Jedan od velikih lažljivaca tvrdi da može pronaći lopova koji ukrade određenu stvar. Postupak koji koristi u tom otkrivanju malo ko od ljudi poznaje. Prvo što čini jeste traženje da mu se donese posuda sa vodom i dovede maloljetni dječak, pod uvjetom da ga je majka dojila dvije pune godine i da ga nikada nije uplašio pas. Zatim pristupa učenju nekih odlomaka iz Kur’ana i izgovara neke nerazumljive riječi. Nakon toga pita pozvano maloljetno dijete da li šta vidi u vodi koja se nalazi u toj posudi? Dijete, gledajući u vodu, podrobno opisuje kradljivca i mjesto sakrivanja ukradene stvari. Koji je stav islama o ovom pitanju? Da li je dozvoljeno da klanjamo za njim ako on klanja kao imam i da li možemo održavati kontakt sa njim u dobru i zlu? Ovdje napominjem da smo ga pokušavali savjetovati, ali on ne prima nikakav savjet uz obrazloženje da je on u pravu.
Odgovor:
Nema nikakve dvojbe da se ovdje radi o jednom sihirbazu koji u sprezi sa šejtanom čini stvari koje su iznad mogućnosti običnog smrtnika. Samo je Allah, dž. š., Taj koji poznaje gajb (nepoznate ) stvari, a primanje vahja isključiva je karakteristika Allahovih, dž. š., poslanika. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pečat je svih poslanika i nema poslanika poslije njega. Nema sumnje da se šejtan prikazuje sihirbazima i vračarima i da im opisuje kradljivca i ukazuje na mjesto sakrivanja ukradene stvari, svejedno da li se to odvija na već opisani ili neki drugi način. Nije dozvoljeno da se tim osobama postavljaju takva pitanja i da im se vjeruje što kažu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu kaže: “Ko ode vračaru, pa povjeruje u ono što kaže, zanijekao je ono što je objavljeno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.” (Hadis je vjerodostojan i prenose ga Ahmed, 2/408, Ebu Davud, br. 3904, Tirmizi, br. 135, Ibn Madža, br. 639, i Hakim, 8/1)
Prema tome, ovu osobu nije dozvoljeno propuštati da klanja kao imam, niti je dozvoljeno klanjati za njim. Isto tako, nije dozvoljeno održavati kontakt s njim, javno ili tajno. Nije mu dozvoljeno pružati i davati pomoć, pa makar bio u velikoj potrebi, sve dok se ne pokaje. Allah, dž. š., najbolje zna. (Preneseno iz djela: El-Lu’lu’u el-mekin min fetava Ibn Džibrin, str. 19)
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 25.
