Pitanje:
Čovjek koji je griješio, pio alkohol, činio zinaluk, i tako dalje, pa izgubio sjećanje, u saobraćajnoj nesreći, naprimjer – hoće li Allah njemu oprostiti te grijehe ako se zbog njih pokaje kad mu njegovi prijatelji ispričaju šta je činio? I je li takav čovjek na stepenu onoga koji se pokaje a pritom je svjestan grijeha koje je činio?
Odgovor:
Svevišnji Allah milostiv je i prima pokajanje pokajnika. Ma koliko čovjek imao grijeha, Plemeniti će mu Allah oprostiti, pod uvjetom da se taj isti čovjek pokaje za nedjela i odluči da ih više neće činiti. U časnom Kur’anu Allah, džellešanuhu, kaže: “‘…Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje.’” (Ta Ha, 82)
Enes, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: “Svevišnji Allah kaže: ‘O sine Ademov, dok god Me budeš molio i od Mene se nadao, Ja ću ti praštati šta god budeš radio, i na to se neću obazirati! O sine Ademov, kad bi tvoji grijesi dosegli do neba, pa Me ti zamolio za oprost, oprostio bih ti! O sine Ademov, kad bi mi pristupio s greškama velikim poput Zemlje, zatim Me sreo ne smatrajući drugog ravnim Meni, Ja bih ti pristupio s isto toliko oprosta!’” (Et-Tirmizi)
Dobro je da se čovjek pokaje za svaki grijeh kojeg se sjeti, ali je dovoljno da se pokaje za sve grijehe, sveobuhvatnim općenitim pokajanjem. Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, zapisao je sljedeće: “Tevba onoga ko se pokaje za sve grijehe, sveobuhvatnim općenitim pokajanjem, iziskuje da mu budu oprošteni grijesi, čak i ako se ne pokaje za svaki grijeh pojedinačno…” (El-Fetavel-kubra). Na ovom je stanvištu i Ibn Tejmijjin učenik Ibnul-Kajjim, smilovao im se Allah.
Da se čovjek nije obavezan sjetiti svakog grijeha i za njega se pokajati – može se razumjeti iz sljedeće dove koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio: “Allahu, oprosti mi svaki moj grijeh: mali i veliki, prošli i budući, javni i tajni!” (Muslim). Ova dova na arapskoj jeziku glasi: ALLĀHUMMAGFIR LÎ ZENBÎ KULLEHŪ DIKKAHŪ VE DŽULLEHŪ VE EVVELEHŪ VE ĀHIREHŪ VE ‘ALĀNIJETEHŪ VE SIRREHŪ.
Prema tome, ako čovjek, ne daj Bože, izgubi sjećanje, uslijed saobraćajne nesreće i tome slično, ne treba biti zadovoljan time da mu bilo ko nabraja njegove nekadašnje grijehe, pa da se on zbog njih kaje; neka se pokaje zbog svih grijeha i neka uči navedenu dovu.
Hoće li Allah, džellešanuhu, primiti nečije pokajanje ili neće, ne zavisi od toga je li čovjek izgubio pamćenje ili nije. To je tako, jer je valjano samo pokajanje onog čovjeka koji prestane činiti grijeh, pokaje se za njega i odluči da ga više nikad neće učiniti (a ako je kome nanio nepravdu, mora ispuniti spomenuta tri uslova i od oštećenog zatražiti halal). A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
