Pitanje:
Kad se skraćuje, na putu, jacijski namaz ostaje li isti redoslijed prilikom učenja Kur’ana i ostalih dova koje se uče? Je li dozvoljeno na putu spajati podnevski i ikindijski namaz? I, ako na put krenem nakon što nastupi podne-namaz, naprimjer, hoću li u putu, nakon što već izađem iz mjesta boravka, klanjati četiri ili pak dva rekata?
Odgovor:
Allah, džellešanuhu, dao je olakšicu putniku u pogledu namaza, pa je propisao da se namaz na putu skraćuje, i spaja po potrebi. Većina učenjaka smatra da je na putu dozvoljeno spajati namaze (podne s ikindija-namazom, a akšam s jacija-namazom), i to je mišljenje koje se preferira. Redoslijed prilikom učenja kur’anskih sura ostaje isti, ništa se ne mijenja. Ima li čovjek koji pođe na put nakon što nastupi namasko vrijeme, pravo isti taj namaz skratiti i spojiti s drugim namazom (naprimjer, podne-namaz) – pitanje je o kojem islamski učenjaci imaju različita mišljenja.
Hanbelijski pravnik Ibn Kudama, u svom kapitalnom djelu “El-Mugni”, 2/63, u vezi s time kaže: “Ibnul-Munzir tvrdi: ‘Svi učenjaci čije nam je mišljenje poznato o ovom pitanju jednoglasni su u mišljenju da čovjek može skratiti taj namaz.’”
Ovo je stav imama Malika, Šafija, El-Evzaija i hanefijskih autoriteta, kako to stoji u prethodnom izvoru. Njihovo mišljenje dijeli i šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, koji dodaje da čovjek, s druge strane, neće skratiti onaj namaz čije vrijeme nastupi dok je na putu, a koji klanja kad stigne u mjesto boravka. Dakle, mjerodavno je mjesto gdje čovjek klanja, a nije mjerodavno u kojem ga je stanju zatekao namaz: je li tad bio putnik ili nije. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
