Pitanje:
Stalno slušamo časni hadis: “Žene su nepotpunog (krnjavog) razuma i vjere”, koji neki muškarci citiraju samo kao vid omalovažavanja žene. Molimo vašu eminenciju da nam pojasni značenje ovoga hadisa.
Odgovor:
Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi se da je rekao: “Nisam vidio nikog nepotpunijeg uma i vjere da više ovlada razumom razboritog (i odlučnog) muškarca od vas.” Upitan je: “Allahov Poslaniče, u čemu se očituje nepotpunost ženinog uma?” Odgovorio je: “Zar svjedočenje dvije žene nije jednako svjedočenju jednog muškarca?!” Zatim je upitan: “Allahov Poslaniče, a u čemu se manifestira nepotpunost njene vjere?”, pa je odgovorio: “Zar nije slučaj da žena ne klanja i ne posti kada ima menstruaciju?!”
Tako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio da se nepotpunost ženinog uma ogleda u slabosti memorije i da se njeno svjedočenje mora potpomoći svjedočenjem druge žene. To je zbog toga da bi svjedočenje bilo što preciznije, jer jedna žena nekad zaboravi, a nekad nešto doda i sl.
Što se tiče nepotpune vjere, ona se ogleda u tome što žena za vrijeme menstruacije i nifasa ne klanja i ne posti i nije poslije dužna naklanjati namaze (za razliku od posta). Ova nepotpunost nije nešto što je ženin nedostatak, nego je on produkt Allahovog zakona – šerijata.
Uzvišeni Allah odredio je ove propise ženama u skladu s njihovom prirodom i kao olakšicu, jer bi post bio štetan za ženu kada bi postila u vrijeme menstruacije i nifasa. Tako je Uzvišeni Allah, iz milosti prema ženi, propisao da ne posti u vrijeme menstruacije i nifasa, a i izostavljanje namaza Allah, dž. š., odredio je iz milosti prema njoj jer u menstruaciji žena nije čista. Isti je slučaj sa nifasom, a žena neće naklanjati propuštene namaze, jer bi to predstavljalo poteškoću, s obzirom na to da se tokom jednog dana i noći klanja pet namaza, a menstruacija traje dugo, ponekad sedam ili osam dana. S druge strane, nifas u nekim slučajevima traje najviše četrdeset dana. Iz milosti i dobročinstva prema ženi Uzvišeni Allah ukinuo je obavezu obavljanja namaza u spomenutim stanjima, kao i naklanjavanje tih namaza.
Iz ovoga ne proizlazi da je žena nepotpunog uma i vjere sa svih aspekata. Naprotiv, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da se nepotpunost ženinog uma ogleda sa aspekta nemogućnosti preciznog memorisanja, a nepotpunost vjere sa aspekta izostavljanja namaza i posta u vrijeme menstruacije i nifasa.
Također, iz ovoga ne proizlazi da je žena slabija od muškaraca u svemu i da je on u svemu bolji od nje. Naravno, muški rod je, općenito gledano, bolji od ženskog roda iz više razloga, kao što kaže Uzvišeni Allah: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah, dž. š., dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje.” (En-Nisa, 34)
Međutim, u nekim slučajevima žena nadmašuje muškarca na mnogim poljima i koliko ima samo žena koje su nadmašile muškarce razumom, vjerom i preciznošću memorije. Ono što se navodi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste to da je muški rod iznad ženskog, razumom i vjerom, ali na osnovu ova dva stanovišta koja je pojasnio Vjerovjesnik. U nekim slučajevima ženina djela su takva da ona nadmašuje mnoge muškarce u dobrim djelima, bogobojaznosti i stupnju koji će imati na ahiretu. Ona je u nekim poslovima toliko revnosna da ih obavlja sa takvom preciznošću, marljivošću i pažnjom i u tome nadmašuje mnoge muškarce. Tako je žena, naprimjer, ekspert za historiju islama i za druge oblasti, što je uočljivo onima koji prostudiraju položaj žena u doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i poslije njega.
Ovim je jasno da nepotpunost, o kojoj je riječ, nije sprečavala da se na ženu oslanjalo prilikom prenošenja hadisa, kao i prilikom svjedočenja, ako se ono podupire svjedočenjem druge žene. Također, to ne sprečava da žena bude bogobojazna i jedna od najboljih Allahovih robinja, pod uvjetom da bude istrajna u svojoj vjeri.
I pored toga što sa nje spada obaveza posta u vrijeme menstruacije i nifasa, ali ne i napošćavanja, te obaveza obavljanja namaza kao i naklanjavanja, iz toga ne proističe ženina manjkavost u svemu. Ona nije manjkava u bogobojaznosti, u izvršavanju Allahovih zapovijedi, kao i u preciznom obavljanju poslova kojima je zadužena. Manjkavost koja se spominje jeste specifična manjkavost vezana za razum i vjeru, kao što je to pojasnio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga, vjernik ne treba da ženi pripisuje manjkavost u svim stvarima, kao i manjkavost cijele vjere. Naprotiv, njena manjkavost je specifična i manjkavost u vjeri i razumu u pogledu preciznog iskazivanja svjedočenja i sl. Treba, dakle, biti pravičan u vezi sa ženom, a Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor shvatati i tumačiti na najbolji i najljepši način. Uzvišeni Allah najbolje zna!
Šejh Ibn Baz
Fetve o ženskim pitanjima, str. 152, sakupio Muhammed el-Musnid
