Pitanje:
U jednoj knjizi u kojoj se govori o načinu na koji je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obavljao namaz pročitao sam da je vezanje ruku poslije rukua novotarija i zabluda. Šta je ispravno u vezi s tim pitanjem? Allah vas nagradio za dobro koje činite muslimanima!
Odgovor:
Ustručavam se da nazovem novotarom mudžtehida (učenjaka koji samostalno rješava vjerskopravna pitanja oslanjajući se na izvore islama) koji postupa suprotno onom na šta ukazuje vanjsko značenje hadisā. Oni koji vežu ruke na prsa poslije ruka pozivaju se na dokaz iz sunneta, te se ne može tvrditi da je novotar onaj ko se ne podudara s njima u tom pitanju. I ne priliči takvo što smatrati novotarijom jer to ima za posljedicu da ljudi jedni druge proglašavaju novotarima u pitanjima u kojima je istina relativna, a to, opet, ima za posljedicu podvojenost i netrpeljivost među muslimanima.
Istina je da je vezanje ruku poslije rukua sunnet. Dokaz za to jest predanje koje je preko Sehla b. Sa’da, radijallahu anhu, zabilježio imam el-Buhari, a u kojem stoji da je rekao: “Ljudima je naređivano da stavljaju desnu ruku na podlakticu lijeve ruke u namazu” (o izvoru hadisa bilo je govora). Razmislimo li o značenju ovog predanja, zaključit ćemo da se ruke vežu na rukuu. Naime, ruke se na sedždi drže na tlu, na rukuu se drže na koljenima, a na sjedenju drže se na stegnima, pa su, kad je riječ o rukama, ostale dvije situacije, i to situacija prije i poslije rukua, a na obje se proteže općenitost predanja: “Ljudima je naređivano da stavljaju desnu ruku na podlakticu lijeve ruke u namazu.” Eto, tako ovo predanje pokazuje da se ruke i poslije rukua vežu na prsa; to je ispravno i u skladu sa sunnetom, a nije novotarija.
Šejh Muhammed b. Usejmin
