Pitanje:
U kakvom je pložaju čovjek koji je izostavio post mjeseca ramazana kako bi radio i prehranio svoju porodicu?
Odgovor:
Ako je čovjek tako postupio misleći da mu je to dozvoljeno kao što je bolesniku dozvoljeno izostaviti post, to jest ako je posegnuo za analogijom, napostit će mjesec ramazan ako je živ; ako je već umro, neko njegov napostit će taj mjesec pred njegovu dušu; ukoliko njegov skrbnik ne može postiti, nahranit će za svaki dan ramazana jednog siromaha. No, ukoliko je izostavio post u mjesecu ramazanu namjerno, a ne uslijed pogrešnog tumačenja, tad, prema mišljenju koje je preovladavajuće, neće napostiti mjesec ramazan, tim prije jer nije ispravan ibadet koji se namjerno odloži toliko da istekne njegovo vrijeme. U tom će slučaju činiti što više dobrih djela, obavljat će mnogo dobrovoljnih namaza i tražit će oprost od Gospodara. Dokaz za ovu konstataciju jest hadis u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Odbija se sve ono što neko uvede u islam” (el-Buhari, 2697, i Muslim, 1718).
Kao što se ibadet ne može obaviti prije nastupanja njegova vremena, ne može se obaviti ni nakon isteka njegova vremena. A ukoliko čovjek neki ibadet izostavi iz opravdanog razloga, kao, naprimjer, iz zaborava ili neznanja, obavit će ga kad se sjeti, na osnovi hadisa: “Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjat će taj namaz kad se sjeti, i to je jedini iskup za to” (Muslim, 314). Ovdje smo kao valjano opravdanje naveli i neznanje, a o njemu bi trebalo detaljno govoriti jer ono u nekim situacijama nije valjano opravdanje, no ovo nije pogodna prilika za to.
Šejh Muhammed b. Usejmin