Pitanje:
Mojoj majci napravljen je sihr; da li je dopušteno da ode kod drugog vračara kako bi joj pomogao?
Odgovor:
Sihr je jedan od najvećih grijeha u Allaha, stoga, muslimanu, koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, zabranjeno je bavljenje sihrom.
Onaj ko se bavi sihrom mora počiniti djelo nevjerstva, jer je nemoguće da njegov sihr bude djelotvoran i da mu džinni budu na usluzi osim nakon slijepe pokornosti i ibadeta njima, što izvodi iz islama po konsenzusu muslimana. Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je: “Većina učenjaka je na stanovištu da se sihirbaz kažnjava pogubljenjem.“ (Vidjeti: Medžmu'ul-fetava, 29/346.)
Postoje vjerodostojna predanja u kojima stoji da su Omer b. Hattab, Osman b. Affan, Hafsa b. Omer, Abdullah b. Omer i Džundub b. Abdullah sihirbaze kažnjavali pogubljenjem. (Vidjeti: Medžmu'ul-fetava, 29/211, Šerhu Fethil-Kadir, 6/99, Šerhus-sunna, 10/239-240, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/52, Mearidžul-kabul, 1/445-451, i Et-Temhidu li šerhi kitabit-tevhid, str. 295-296.) Imam Ahmed tvrdi da se vjerodostojnim lancima prenosilaca prenosi da su trojica ashaba naređivali pogubljivanje sihirbaza. (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/145.) Omer b. Hattab godinu dana prije smrti poslao je Ibn Muaviji pismo u kojem je stojalo sljedeće: “Ubijte svakog vračara i vračaru!” (Ibn Hazm, 11/397, Ebu Davud, 3/165/3043, Abdurrezzak, 6/49/9972, i Ahmed, 1/190/1657, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihu suneni Ebi Davud, 2/260.) Imam Ebu Hanife i njegovi sljedbenici smatraju da se sihirbaz ima kazniti pogubljenjem i da se od njega ne traži pokajanje. (Vidjeti: Ahkamul-Kur’an, 1/50 i 53, od Džessasa, Šerhu Fethil-Kadir, 6/99, Hašijetu Ibni Abidin, 4/240, i Nejlul-evtar, 7/363.) Uzvišeni Allah kaže: “…već su nevjernici šejtani koji ljude uče sihru…” (El-Bekare, 102.) I kaže:
“Njih dvojica (vračara) nikoga nisu učili (sihru) dok mu ne bi rekli: ’Mi samo iskušavamo, a ti nemoj uznevjerovati.’” (El-Bekare, 102.) Ibn Hadžer rekao je: “Ovim ajetom dokazuje se da je sihr i poučavanje sihru nevjerstvo. To je jasno kada je riječ o nekim vrstama sihra, jer se u tom slučaju moraju obožavati šejtani ili sazviježđa, za razliku od obične magije (ono što čine klasični mađioničari) koja ne izvodi iz islama.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 10/224.) Imam Zehebi kazao je: “Mnogi zalutali ljudi bave se sihrom i znaju da je to zabranjeno, ali ne znaju da je sihr ustvari nevjerstvo.” (Vidjeti: El-Kebair, str. 32.) Ibnul-Arebi Maliki napominje: “Objasnili smo da postoji sihr koji rastavlja i koji spaja supružnike, i obje vrste su nevjerstvo.” (Vidjeti: Ahkamul-Kur’an, 1/39.)
Spomenuto pitanje poznato je kod islamskih učenjaka kao liječenje sihra sihrom (hallus-sihri bi sihrin mislihi). A islamski učenjaci imaju podijeljene stavove kada je riječ o liječenju sihra sihrom: neki to zabranjuju, a neki dopuštaju. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/54.) Hafiz Hakemi zapisao je: “Liječenje opsihrenog sihrom nije dopušteno, jer se time priznaje legitimitet sihirbaza koji se mora pokoravati šejtanima da bi izliječio bolesnog.” (Vidjeti: Mearidžul-kabul, 1/459.) Džabir b. Abdullah pripovijedao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o nušri (liječenju sihrom) pa je rekao: “To je šejtanski posao.” (Ahmed, 3/394/14167, Ebu Davud, 4/5-6/3868, i Bejheki, 9/590/19613. Ibn Hadžer ovo predanje smatra dobrim, a Albani vjerodostojnim. Vidjeti: Fethul-Bari, 10/233, i Es-Silsiletus-sahiha, 6/611-612.) Ovom hadisu u prilog ide verzija koju prenosi Enes b. Malik od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Hakim, 4/464/8292, i ocijenio ga je vjerodostojnim. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 5/102.) Komentirajući navedeni hadis, šejhul-islam Ibnul-Kajjim zapisao je: “Postoje dva načina liječenja od sihra: prvo, liječenje sihra sihrom, i to je šejtanski posao na koji se mislilo ovim hadisom; drugo, liječenje šerijatskom rukjom, dovama i učenjem dvije zadnje sure iz Kur’ana, i ova je vrsta dopuštena i pohvalna.” (Vidjeti: Ialamul-muvekkiin, 6/558, od Ibnul-Kajjima.) Upitan o alkoholu kao lijeku, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Alkohol nije lijek, već je bolest.” (Muslim i Ibn Hibban, 4/232/1390.) Na osnovu ovog hadisa imam Nevevi u Muslimovom Sahihu naslovio je poglavlje: Liječenje alkoholom je zabranjeno. (Vidjeti: El-Minhadž, 13/128.) Ebud-Derda prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Liječite se, ali ne zabranjenim stvarima.” (Ebu Davud, 4/7/3874, i Ibn Abdulberr, u djelu Et-Temhid, 5/282, sa slabim lancem prenosilaca.) Značenju ovog hadisa u prilog ide vjerodostojno predaje u kojem stoji da je Ibn Mes'ud rekao: “Allah nije dao da u zabranjenim stvarima bude lijek.” (Buharija, kao muallek-predanje. Vjerodostojan lanac prenosilaca pronašli su: Ibn Ebu Šejbe, 5/38/23492, Abdurrezzak, 9/250/17097, i Tahavi u djelu Šerhul-meani, 1/108, kako tvrdi Ibn Hadžer, u djelima Fethul-Bari, 10/79, i Et-Telhisul-habir, 4/1397.) Sihr je nesumnjivo jedan od najvećih grijeha i stoga je liječenje opsihrene osobe sihrom zabranjeno; takve bolesne osobe treba liječiti Kur’anom i dovama koje su od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenesene u vjerodostojnim hadisima, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
