Pitanje:
Naučio sam ponešto u vezi s činjenjem mesha po glavi, a zanima me kako da postupim. Naime, imam dugu kosu i vlasi opadaju zbog bolesti, a pokušavam to spriječiti. Ako bih mesh po glavi činio onako kako je to radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio bih izložen prekomjernom opadanju kose. Kako bih izbjegao opadanje kose, mesh po glavi činim tako što vlažnim prstima napravim blagi pokret po kosi. Je li ovo što činim ispravno? K tome, ponekad potirem po glavi počevši od potiljka, a imam osjećaj, na osnovi fetvi koje sam čitao na vašem portalu, da to nije ispravno. Možete li mi kazati kako da riješim ovu nedoumicu?
Odgovor:
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na pitanje koje ste postavili, možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, potiranje po glavi sastavni je dio abdesta, na temelju Božijih riječi: “O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka…” (el-Maida, 6). Očito je da meshom treba obuhvatiti cijelu glavu, i to je bila praksa Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sunnet je prilikom potiranja glave početi od čela prema potiljku i nazad, a onaj ko ima potrebu da počne od potiljka može tako uraditi, i u tome, ako Bog da, nema smetnje. Mesh po glavi valjan je bez obzira na koji ga način čovjek učinio, bitno je da voda dopre do kose. Imam el-Behuti veli: “Izvršio je obavezu onaj ko na bilo koji način potare po glavi, pa čak i ako glavu potare vlažnom krpom ili kakvim predmetom…” (Keššaful-kina, 1/99)
Drugo, ukoliko neko ima zdravstvene probleme zbog potiranja cijele glave, nema smetnje u tome da potare po jednom dijelu glave, na osnovi Allahovih riječi: “…zato se Allaha bojte koliko god možete…” (et-Tegabun, 16). Mjerodavan je stav mnogih islamskih učenjaka koji drže da je dovoljno potrati samo jedan dio glave, pa se u slučaju prijeke potrebe taj njihov stav može prihvatiti, u tome, inšallah, nema ništa sporno.
Treće, ako čovjek trpi štetu zbog potiranja po glavi, uzet će tejemum umjesto mesha; objektivnije je kazati da gusul u tom pogledu ima status abdesta. Allah, dželle šanuhu, objavio je: “A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica svoja i ruke svoje potarite…” (en-Nisa, 43)
Imam en-Nevevi zapisao je sljedeće: “Bolesnici se dijele na tri kategorije. Prva kategorija jesu oni bolesnici koji se ne boje da će zbog upotrebljavanja vode nastradati, odnosno da će se njihova bolest pogoršati, odnosno da će liječenje duže trajati. Primjer za ovu kategoriju bolesnika jesu oni koji imaju glavobolju, zubobolju, groznicu i tome slično. U toj situaciji nije dozvoljeno uzeti tejemum, prema jednoglasnom mišljenju naših autorireta i mišljenju gotovo svih drugih islamskih učenjaka; neki naši autoriteti vele da su sljedbenici doslovne pravne škole i neki Malikovi učenici ipak dozvolili uzimanje tejemuma u toj situaciji. Druga kategorija bolesnika jesu bolesnici koji se boje da će upotrebljavanje vode imati za posljedicu smrt, odnosno amputaciju dijela tijela, odnosno pojavu druge bolesti koja će dovesti do toga ili zbog koje se čovjek neće nekim udovima moći služiti. U toj je situaciji dopušteno uzeti tejemum iako se ima voda. I treća kategorija bolesnika jesu bolesnici koji se plaše da će upotreba vode za abdest, odnosno za gusul dovesti do toga da će liječenje duže trajati ili pak da će se bolest pogoršati i čije je liječenje biti posve neizvjesno i upitno, to jest onaj koji trpi strašne bolove, makar i kratko trajali. U toj je situaciji dozvoljeno uzeti tejemum i ne moraju se ponoviti namazi koji se obave pod tejemumom. To je stav imama Ebu Hanife, Malika, Ahmeda, Davuda i većine učenjaka, na osnovi vanjskog značenja 43. ajeta sure en-Nisa i na temelju toga što je takva bolest veoma rasprostranjena… Ako čovjek zbog bolesti ne može oprati nijedan dio tijela koji se pere prilikom uzimanja abdesta, uzet će tejemum za sve te udove; ako neke udove može oprati, a neke ne može, oprat će one koje može, a za ostale će uzeti tejemum.” (el-Medžmu, 2/331)
Kad je riječ o uzimanju tejemuma o situaciji koju smo opisali, nema smetnje u tome da se prvo operu dijelovi tijela koji se mogu oprati te da se zatim uzme tejemum, kao što nema smetnje u tome da se prvo uzme tejemum za bolni dio tijela, a zatim da se uzme abdest perući zdrave dijelove tijela. Dakle, redoslijed u tom pogledu nije obavezan. Evo šta je o tome rekao šejh Ibn Usejmin: “…ima učenjaka koji drže da redoslijed i uzastopnost u tom slučaju nisu obavezni, kao što nisu obavezni u uzimanja gusula. Prema tome, dozvoljeno je za bolni dio tijela uzeti tejemum, a zatim uzeti abdest za one dijelove tijela koji su zdravi, bez obzira na to učinio to odmah ili kasnije. Danas se postupa sukladno ovom mišljenju, i ono je ispravno. Njega su usvojili Ibn Kudama, šejhul-islam Ibn Tejmijja i el-Medžd.” (eš-Šerhul-mumti, 1/349)
Kao zaključak možemo reći sljedeće: ako vam je teško potrati po glavi onako kako je potirao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mesh učinite onako kako možete: sprijeda ili odostrag, dlanovima ili prstima; ako ne možete potrati cijelu glavu, potarite onoliko koliko ste u mogućnosti.
islamqa
