Pitanje:
Poštovani, radim kao službenik desetak godina. Nedavno je donesena odluka o smanjenju broja uposlenih. Bojim se da ne budem otpušten. Od kada sam čuo ovu vijest, postao sam tužan, bojim se i očajavam. Šta da radim, imajući u vidu da sam iskren i pošten u svom poslu. Posavjetujte me.
Odgovor:
Hvala Allahu!
Poštovani brate, nemoj se brinuti, ne očajavaj i ne budi tužan. Imaj najbolje mišljenje o svome Gospodaru, jer je On Taj Koji se odnosi prema Svome robu onako kako on misli o Njemu. Ako je nešto dobro, onda će tako i biti, a ako je loše, tako će i biti.
Imaj na umu da radiš ono što ti je određeno Božijom odredbom prije nego što si stvoren. I desit će ti se ono što ti je Allah propisao.
Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: „Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu uistinu lahko – da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On da. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce, koji škrtare i od ljudi škrtost traže. A onaj ko neće da udjeljuje – pa Allah je, uistinu, nezavisan i dostojan hvale.“ (El-Hadid, 22-24)
Es-Sadi, Allah mu se smilovao, kaže: „Ovo je univerzalnost koja se odnosi na nedaće koje pogađaju stvorenja, bez obzira na to radi li se o dobru ili zlu. Sve je to zapisano u Levhi-mahfuzu, velike i male nedaće. Ovo je bitna stvar koju umovi ne mogu dokučiti, jer Allah je Taj Koji upravlja. On je o tome obavijestio Svoje robove kako bi se ovo pravilo ustalilo kod njih, tako da se na njemu zasniva sve što je dobro i loše koje ih zadesi. Zato neka ne očajavaju i ne tuguju zbog onog što su propustili i čemu žarko žude, jer im je tako zapisano u Levhi-mahfuzu. Dakle, moralo se desiti i ne postoji način da se to odbaci. Neka se ne raduju obijesno i umišljeno zbog onog što im je podario Uzvišeni Allah, znajući da nisu to spoznali i stekli svojom oštroumnošću i snagom, već zahvaljujući Allahovoj volji. Stoga, neka budu zahvalni na blagodatima i neka odbace gnjev.” („Tefisir es-Sa'dijj”, str. 842.)
Ovo je rezultat vjerovanja u Božije određenje. Zato ćeš sresti vjernika koji je upoznat sa tim i on uživa u dvije blagodati: blagodati zahvaljivanja i blagodati strpljenja.
Muslim bilježi, 2999, hadis od Suhejba, u kojem stoji da je rekao: „Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,: ‘ Čudna je stvar vjernika, sve što ga zadesi, dobro mu je, a nije tako ni sa kim osim s vjernikom; ako ga zadesi nešto lijepo i ugodno, zahvali se i bude mu dobro, a ako ga zadesi nešto ružno i neugodno, strpi se, i opet mu bude dobro.'“
Moraš znati da svakog roba njegova opskrba potraži kao što ga traži smrtni čas. Niko neće umrijeti dok mu se opskrba ne upotpuni.
Džabir b. Abdullah prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ljudi! Bojte se Allaha i budite umjereni u stjecanju opskrbe. Niko neće umrijeti dok mu se opskrba ne upotpuni, čak ako je i zakasnila. Bojte se Allaha i lijepo Ga molite, uzimajte ono što vam je dozvoljeno, a klonite se onoga što je zabranjeno.” (Bilježi Ibn Madže, 2144. El-Albani ga smatra vjerodostojnim.)
Nemoj žaliti zbog onoga što te je zadesilo, imaj lijepo mišljenje o Allahu i osloni se na Njega. Doista je čovjeku dovoljno osloniti se na Allaha, jer On neće iznevjeriti, naprotiv sačuvat će ga zajedno s njegovim potomstvom.
“A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.” (Et-Talak, 2-3)
Prenosi se od Omera b. Hattaba da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kad bi ste se vi istinski oslanjali na Allaha, bili biste opskrbljeni isto kao što je opskrbljena ptica, koja iz svoga gnijezda ujutro izleti gladna, a navečer se vrati sita!“ (Bilježi Tirmizi, 2344, hadis je dobar i ispravan. El-Albani ga smatra vjerodostojnim.)
El-Hafiz b. Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže: „Hadis koji prenosi Omer upućuje na to da ljudi upropaštavaju nešto zbog manjka pouzdanja, držeći se vanjskih uzroka kojima pridaju važnost i značaj, uslijed čega se zamaraju ulažući veliki trud, a ipak im se dešava ono što je propisano. Kad bi se oslonili na Allaha i bili Mu privržen, bili bi opskrbljeni kao što ptici dolazi opskrba ujutro i navečer. To se smatra jednom vrstom truda i zalaganja.
Možda će čovjeku biti uskraćena opskrba ili jedan njen dio zbog grijeha. Stoga Omer kaže: ‘Između roba i opskrbe je zastor. Kad je zadovoljan i kad mu je duša sretna, onda mu dolazi opskrba. A ako srlja, zastor se razdire, tada mu se neće dati više od onoga što mu je propisano.’” (Preneseno iz djela Džami el-ulum ve el-hikem, 2/321.)
Stoga, poštovani brate, neka ti oslanjanje na Uzvišenog Allaha bude prioritet, da imaš povjerenja u Njega, upućuješ Mu molbe koje se ne tiču uzroka niti ovozemaljskih poslova.
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže: „Neophodno je znati ono što je jedna skupina učenjaka izjavila: ‘Bavljenje uzrocima smatra se višeboštvom. Negiranje uzroka se smatra nedostatkom pameti, a traženje oslonca smatra se obezvređivanjem vjerozakona. Bogobojaznost i nadanje proizlaze iz tevhida, odnosno monoteizma, uma i vjerozakona.’ Dakle, bavljenje uzrokom ukazuje na to da se srce oslanja na njega, njegova nada i povezivanje s njim. Božija stvorenja ne zaslužuju ovo, jer uvijek moraju postojati zagovornici i oponenti. Uz sve ovo, ako to nije potčinio Onaj Koji je doveo do uzroka, onda neće biti potčinjeno. Ovim se očituje da je Uzvišeni Allah Gospodar i Vladar svega i da nebesa i Zemlja, zajedno s onim što je između njih, kao i kosmosi sa svim onim što ih okružuje imaju svog Stvoritelja i Upravljača.“ (Završen citat iz djela Medžmuu el-fetava, 8/169.)
Kad shvatiš da zalaganje u traženju opskrbe, bavljenje poslovima i prihvatanje uzroka predstavlja ključeve kojima se pridobija ono što je kod Uzvišenog Allaha, onda nemoj stajati samo kod jedne kapije, jer će se ona, možda, zatvoriti kako bi ti se pružilo nešto bolje, što si već propustio, a što ti je već prije zapisano i određeno. Zanimaj se onim što je vrijedno kod Allaha, budi pokoran i izvršavaj Njegove naredbe.
Ibn el-Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže:
“Usmjeri svoje misli ka onome što ti je naređeno, nemoj biti zaokupljen onim što ti je zagarantirano. Znaj, da su opskrba i smrtni čas usko povezani i zagarantirani. Sve dok smrtni čas ne dođe, opskrba će pristizati. Ako ti iz mudrosti Svoje zatvori neki put opskrbe, budi uvjeren da će ti iz milosti Svoje otvoriti i ukazati korisniji put od prethodnoga.
Razmisli o zametku u materici, dok je još ugrušak, kako mu putem pupčanice dospijeva potrebna hrana. Pa kada se dijete rodi, taj se put ishrane zatvara, ali mu se otvaraju dva druga puta ishrane iz kojih teče ukusnija i ljepša opskrba nego prije; čisto i pitko mlijeko.
A kada se i ova dva puta ishrane, nakon završetka dojenja, zatvore, Allah mu otvara četiri nova i potpunija puta opskrbe. Allah mu daje dvije vrste hrane i dvije vrste pića: dopušta mu da jede meso stoke i bilje, poji ga mlijekom i vodom, a uz ovo četvero jesu i mnogi drugi ukusni dodaci. Zatim, kad umre, prekidaju se ova četiri puta opskrbe.
Međutim, Uzvišeni Allah mu otvara, ako bude sretan, osam puteva opskrbe, a to su osam vrata dženneta, pa da uđe na koja god hoće. Ovako postupa Gospodar Veličanstveni. Nikada ne uskrati Svome robu nešto od dunjaluka, a da mu to mnogostruko, i za roba korisnije, ne nadomiri. (Iz djela el-Fevaid, str. 57.)
Allah najbolje zna!
islamqa
