Pitanje:
Ima li majka pravo zabraniti sinu posjećivanje ženine rodbine, drugih muslimana i komšija, ako ih ona ne podnosi, a sin se trudi da bude realan prema svojoj i prema rodbini svoje žene? Mora li dijete poslušati majku o ovakvim zahtjevima i ima li majka pravo proklinjati sina zbog neposlušnosti u ovome?
Odgovor:
Uzvišeni Stvoritelj naredio je čovjeku da bude dobar prema svojim roditeljima “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti” (Lukman, 14, 15); “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23, 24)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Ponižen bio! I još jednom, ponižen bio!” “Na koga se odnose te riječi, Allahov Poslaniče?”, prisutni upitaše. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ponižen bio onaj uz koga jedan roditelj ili oba starost dožive a on ne zasluži džennet čineći im dobročinstvo!” (Muslim)
Ashab po imenu Muavija es-Sulemi, radijallahu anhu, ispričao je: “Došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!’” Muavija je prišao Poslaniku s druge strane te ga isto upitao, a Resulullah mu je isto odgovorio. Zatim mu je prišao i sprijeda, a Poslanik mu je tad, treći put, rekao: “Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!” (Ibn Madža). Ovaj se hadis ne može izostaviti jer je značajan i sadržajan.
Islamski su učenjaci razmatrali opća pravila u vezi s poslušnosti roditeljima, a ona se mogu svesti pod sljedeća tri. Prvo pravilo: nema poslušnosti roditelju u neposlušnosti Allahu, na osnovu sljedećih hadisa: “Čovjek se ne smije nikome pokoriti u neposlušnosti Uzvišenom Allahu; pokoravanje je samo u onome šta nije grijeh” (El-Buhari i Muslim preko Alije, radijallahu anhu); “Čovjek se ne smije pokoriti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju” (Ahmed i El-Hakim, preko Imrana b. Husajna. Ovaj su hadis vjerodostojnim okarakterizirali Es-Sujuti i El-Albani). Drugo pravilo: roditelji moraju imati valjan razlog ako traže od svog djeteta da ne čini ono što je dozvoljeno (mubah), odnosno kad ga potiču na činjenje onog što je pokuđeno (mekruh).
I, treće pravilo: ono šta roditelji zahtijevaju od djeteta ne smije ići na štetu djetetu. U vezi s ovim, šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, u djelu “El-Ihtijarat” zapisao je sljedeće: “Čovjek je obavezan pokoravati se svojim roditeljima u onome šta nije grijeh, pa makar oni bili i veliki grešnici. I to se zaključuje iz izjava imama Ahmeda. Ovo se odnosi na sve u čemu roditelji imaju korist, a nemaju štetu. Dijete je dužno poslušati roditelje u svemu, pa makar trpio poteškoću u kojoj nema štete po njega; ako pak trpi štetu, djetetu nije obaveza poslušati roditelje.” Slično ovom kazao je i istaknuti učenjak Ibn Hadžer el-Hejtemi, rahimehullah. I to nije sve! Većina učenjaka kaže da se dijete roditeljima mora pokoriti čak i u pogledu sumnjivih stvari, kako navodi imam El-Karafi u djelu “El-Furuk”. Imam El-Hadimi kaže ovako: “…a kad je posrijedi pitanje mora li dijete poslušati roditelja glede sumnjivih stvari, islamski učenjaci nemaju istovjetan stav – većina učenjaka kaže da se dijete i u tom slučaju mora pokoriti roditelju, utoliko jer je susteznanje od sumnjivih stvari oblik poželjne (neobavezne) pobožnosti, a ugađanje roditeljima je bezuslovna obaveza.”
Rukovodeći se spomenutim pravilima, slobodno možemo kazati da majka svom djetetu ne bi trebala zabranjivati druženje s drugim muslimanima, niti njegovanje lijepih odnosa s komšijama, a pogotovu mu ne bi trebala zabranjivati održavanje veza s tazbinom. I nema ga pravo proklinjati. U dobrom hadisu koji su zabilježili imam Ahmed i El-Bejheki stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad čovjek izrekne riječi prokletstva, to se prokletstvo vraća na njega ako ga onaj kome je upućeno ne zaslužuje.” Neki učenjaci čak zabranjuju da se proklinju nevjernici poimenice govoreći: “Prokleo Allah toga i toga!” Ovaj svoj stav dokazuju Ibn Omerovim, radijallahu anhu, predanjem: “Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, na sabah-namazu na drugom rekatu poslije rukua, nakon što bi izgovorio: ‘Semi‘allahu limen hamideh’, molio: ‘Allahu, prokuni toga i toga čovjeka, i toga i toga čovjeka’, spominjući ih poimenice, pa je Allah, džellešanuhu, objavio: ‘Od tebe ne zavisi da li će On pokajanje njihovo primiti ili će ih na muke staviti, jer oni su zaista nasilnici’ (Alu Imran, 128).” Pa, je li dozvoljeno da majka proklinje vlastitog sina, muslimana, zato što održava veze s tazbinom i komšijama koje ona ne podnosi?! Molim Allaha, džellešanuhu, da nam ukaže Svoju milost i pouči nas propisima islama. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
