Pitanje:
Ja i moj muž imamo dvoje djece koje smo jednako odgajali da budu vjernici, da se Allaha boje. Jedno je, elhamdulillah, čvrsto u vjeri, dok je drugo skroz skrenulo sa Pravog puta. Na fakultetu je upoznao djevojku kršćanku i s njom je već tri godine. Ni jedno od njih ne želi ništa od vjere. On prije nije bio takav, ali sad kaže da je razmišljao o vjeri i misli da je bolje da nema ništa sa vjerom. Sve ove godine otkad je s njom, u našoj kući je bila svađa kad god bi on došao. Moj muž je htio da ga se odrekne, ali ja to nisam mogla podnijeti, tako da sam se svađala sa mužem u vezi toga i on je na kraju pristao da ona počne dolaziti kod nas. Kako smo to prihvatili, sin se skroz promijenio, vjera mu više nije tako mrska tema, ali i dalje se drži svog mišljenja. Ja se bojim da li sam grješna što sam utjecala na muža, da li sam trebala pustiti da ga izbaci iz našeg života…? Allah zna što nas je stavio na ovo iskušenje i ja sam ubijeđena da će se njemu Allah smilovati i vratiti ga na Pravi put, za to Ga molim svaki trenutak. Ja ga nisam mogla prepustiti kafirima, mislim kad je s nama u kontaktu, nekako ćemo utjecati na njega. Molim vas da mi pomognete, kažete da li sam u pravu! Allah vam dao svako dobro!
Odgovor:
Uvažena sestro u vjeri, na početku treba da znate, i u pogledu toga ne postoji razilaženje među učenjacima, da pitanje upute određenog čovjeka u vjeru nije u granicama ljudske mogućnosti (ar. hidajetu et-tevfik). Obraćajući se Allahovom Poslaniku, Uzvišeni Allah je kazao: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.” (El-Kasas, 56)
Allahov Poslanik je bio Allahov miljenik, najčasniji poslanik, ali nije imao tu mogućnost. Na put istine nije mogao da uputi svoga amidžu Ebu Taliba, iako je dao sve od sebe da ga uputi, ali je on opet umro na kufru i nevjerstvu. (Hadis o tome zabilježio je imam Buhari) Nuhov, alejhis-selam, sin nije se odazvao pozivu svoga oca kada ga je pozvao da vjeruje u Allaha.
Ovo nikako ne znači da čovjek ne treba da poduzme sve što je u njegovoj moći da ljudima pojasni islam i da ih na najadekvatniji način pozove u vjeru. Poduzimanje uzroka upute smatra se vrstom upute koja je u okviru čovjekovih mogućnosti (ar. hidajetu el-iršad), ali ulazak upute u srce ipak nije u domenu ljudskih mogućnosti. Kazao je Uzvišeni Allah: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put, na Put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!” (Eš-Šura, 52-53)
Na ovaj način se ispravno shvataju prethodno citirani ajeti, koji na prvi pogled izgledaju oprečni.
Ovo vam govorim iz razloga kako biste se smirili i da znate da pitanje upute nije u vašim rukama.
Nakon toga, smatram da ste ispravno postupili što ste ostali u kontaktu sa svojim sinom. To je osnova ovog poglavlja, da se treba nastaviti truditi u pozivanju vašeg sina u islam, na način koji vi vidite da je odgovarajući u datom momentu. Da, u islamu postoji nešto što se zove bojkot grješnika (ar. hedžr), ali to nije osnova i bojkotu se pribjegava samo u iznimnim situacijama, onda kada čovjek bude siguran (ili kod njega preovlada mišljenje) da će bojkotovanje grješnika polučiti pozitivne rezultate, u protivnom, propisano je ostati u kontaktu sa grješnikom i nastaviti sa njegovim pozivanjem u vjeru.
Samo pozivanje u vjeru je stvar koja iziskuje mnogo mudrosti na tom putu i korištenje raznih metoda, shodno stanju onoga ko se poziva.
Isto tako, ne smijete gubiti nadu u Allahovu milost i stoga vam savjetujem da nastavite sa dovom Allahu da uputi vašeg sina na Pravi put, da mu omili istinu i da njegovo srce otvori i oraspoloži ka islamu.
Uvaženi učenjak današnjeg doba Muhammed Salih Munedždžid u jednoj od svojih fetvi u pogledu čovjeka čija je majka ostavila islam i vratila se vjeri na kojoj je bila prije (sikizam), nakon što je pojasnio čovjeku da nema obavezu dobročinstva prema majci nakon što je postala otpadnik od vjere, kazao je: ‘’Moj savjet tebi je: ne gubi nadu u to da će se tvoja majka vratiti uputi i ne prestaj da je pozivaš na najljepši način, uz sve to ustraj u dovi za nju, naročito u odabranim vremenima kao što je zadnja trećina noći, ili u odabranim stanjima kao što je stanje sedžde u namazu. I znaj da ona nema nikakvih prava kod tebe sve dok je otpadnica.’’
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.
