Pitanje:
Navikla sam da prije stupanja u namaz proučim bismillu, kao i prije uzimanja abdesta i gusula, da li je to propisano?
Odgovor:
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.
Bismilla se, u namazu, uči nakon početnog tekbira, dove i isti'aze (euzubillahi), odnosno na početku učenja Fatihe. Ne smeta da se bismilla prouči prije početnog tekbira ne smatrajući to sunnetom, međutim, ne treba to redovno činiti, jer u predajama u kojima ashabi, Allah bio zadovoljan njima, opisuju namaz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne spominje se da je Poslanik prije početnog tekbira učio bismillu.
Što se tiče abdesta, gusula i tejemmuma, propisano je na početku svakog od ovih ibadeta proučiti bismillu. To je mišljenje velike većine islamskih pravnika i to mišljenje zastupaju četiri poznata mezheba: hanefijski, malikijski, šafijski i hanbelijski. (Pogledati: Hašijetu Ibn Abidin, 1/127, Eš-Šerhul-kebir, Ed-Dirdir, 1/103, El-Medžmu, En-Nevevi, 1/342, i Er-Revdul-murbi, El-Behuti, 1/157)
Kao dokaz propisanosti učenja bismille na početku abdesta navode se brojni hadisi, međutim, ti hadisi su slabi u svom lancu prenosilaca. Jedan od takvih hadisa jeste predaja u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza onaj ko nema abdesta, a abdesta nema onaj ko pri njemu ne spomene Allahovo ime.” (Ahmed, br. 9408, Ebu Davud, br. 102, Ibn Madže, br. 399) Imam Tirmizi bilježi zadnji dio ovog hadisa i kaže: “U ovom poglavlju postoji još predaje od Aiše, Ebu Seida, Ebu Hurejre, Sehla ibn Sa'da i Enesa, a imam Ahmed ibn Hanbel kaže: ‘U ovom poglavlju nije mi poznat niti jedan hadis sa dobrim senedom.”‘ (Džamiut-Tirmizi, br. 25, 1/37) Hadiski eksperti su zaključili da su slabe sve predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje potvrđuju učenje bismille pri abdestu, međutim, mnoštvo tih predaja ukazuje da taj postupak ima svoje utemeljenje u sunnetu. Rekao je Ibnus-Salah: “Ovaj hadis je prenesen mnoštvom puteva, u svakom od njih ima slabost, ali se hadis ne odbacuje, jer spajanjem svih tih puteva hadis se može opisati dobrim.” (El-Bedrul-munir, Ibnul-Mulekan, 2/90)
Dio učenjaka, poput Nesaija, Ibn Mende, Ibn Huzejme, Darekutnija i Bejhekija (pogledati: El-Bedrul-munir, Ibnul-Mulekan, 2/90), za dokaz uzimaju drugu poredaju koja je vjerodostojna, ali nije tako izravna i jasna, a to je predaja od Enesa, radijallahu anhu, u kojoj kaže: “Skupina ashaba tražila je vodu za abdest, ali je ne nađoše, te Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Ima li neko od vas nešto vode?’ Tada Poslanik stavi svoju ruku u posudu i reče: ‘Abdestite, u ime Allaha (bismillah)!'” Enes dalje govori: “Gledao sam kako voda izlazi između njegovih prstiju sve dok se posljednji od njih nije abdestio.” “Koliko ih je bilo?”, upitaše Enesa, a on reče: “Oko sedamdeset.” Kaže Bejheki: ”Ovo je najvjerodostojnija predaja o bismilli pri abdestu.” (Es-Sunenul-Kubra, br. 194, a hadis bilježi Nesai, br. 78, Ebu Jala, br. 3036, i Ibn Huzejme, br. 144)
O učenju bismille prije uzimanja gusula od džunupluka (stanja nakon spolnog odnosa), imam Nevevi, rahimehullah, kaže: “Kada čovjek hoće uzeti gusul od džunupluka, spomenut će Allahovo ime tako što će izgovoriti: ‘Bismillah’, a dozvoljeno je da doda i ‘Er-Rahmanir-Rahim’, međutim, izgovorom tih riječi ne namjerava učenje Kur'ana.” (El-Medžmu, 2/181) Time imam Nevevi želi naglasiti da se izgovoranjem bismille na početku gusula ne namjerava učenje Kur'ana, jer je u tom stanju zabranjeno učiti Allahov govor, nego se bismilla izgovara kao zikr i spominjanje Allaha, ne kao kur'anski ajet.
Rezimirajući prethodno, možemo zaključiti da proučiti bismillu prije stupanja u namaz nije zabranjeno, međutim, to nije bila praksa Božijeg Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, i stoga to ne treba redovno činiti, a učenje bismille na početku abdesta, tejemmuma i gusula je propisano.
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
