Pitanje:
Esselamu alejkum.
1) Da li nakon ispuštanja vjetra treba uzeti taharet?
2) Imam problem pri uzimanju abdesta. Kad počnem prati ruke, čini mi se da puštam vjetar i tako se ponovi više puta. Kako da riješim ovu vesvesu (šejtansko došaptavanje)
3) Radim noćnu smjenu u inostranstvu i šef mi ne dā da klanjam. Mogu li klanjati kod kuće prije odlaska na posao i da li je to priznato?
Allah vas nagradio!
Odgovor:
1) Prilikom puštanja vjetra ne treba uzeti taharet, niti je to pohvalno. čak je veliki broj islamskih učenjaka kazao da je to novotarija (bidat), jer ne postoji niti jedan dokaz iz Kur'ana ili sunneta koji ukazuje na to. Kaže poznati učenjak hanefijskog mezheba Mulla Ali El-Kari u svom djelu Fethu babil-inaje:
“Istindža (taharet poslije puštanja vjetra) je novotarija.“
2) To što vam se čini da puštate vjetar je vesvesa, tj. pričinja vam se da vjetar izlazi, a on ne izlazi. Način da se riješite ove vesvese jeste da pomenuti čin uopće ne uzimate u obzir, tj. da nastavite sa činom abdesta ili namaza kao da ništa niste osjetili. Imam Buhari i Muslim u svojim Sahihima zabilježili su hadis u kojem se kaže da se čovjek požalio Allahovom Poslaniku s. a. v. s. da osjeti nešto u namazu, tj. vjetar. Poslanik s.a.v.s. je odgovorio:
„Neka ne napušta namaz dok ne čuje zvuk ili osjeti miris.“
Imam Nevevi u komentaru ovog hadisa ukazao je da se u njemu želi reći da treba biti siguran u puštanje vjetra, pa makar i da se ne čuje zvuk ili osjeti miris, jer nije uvjet da se čuje zvuk ili osjeti miris po konsenzusu islamskih učenjaka.
U ovom hadisu nalazi se jedno veliko pravilo, a to je da čovjek ne uzima u obzir vesvese koje mu se pričinjavaju, nego da nastavlja s radnjama kao da i ne postoji spomenuta vesvesa.
3) Obavljanje spomenutih namaza je neispravno jer po konsenzusu islamskih učenjaka nije dozvoljeno obaviti namaz prije njegovog vremena.
A Allah najbolje zna.
(Fethul-bari 1/285, Šerhu sahihi Muslim 4/272, Fethu babil-inaje 1/166, Kifajetul-ahjar 1/44, El-Insaf 1/113, Sahihu fikhi sunne 1/89, 90, El-Alam bi fevaidi umdetil-ahkam 1/660, Rejsirul-allam 1/73)
hfz. Dževad Gološ
