Pitanje:
Posjedujem nekretninu koju ću uskoro izdati, pa hoću li zekat davati na nekretninu ili na prihod? I kad ću izdvojiti zekat: prilikom uzimanja zakupnine ili nakon što prođe godinu dana od njezinog preuzimanja?
Odgovor:
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, postoji razlika između trgovačke robe i davanja nečeg pod zakup. Trgovačka je roba sve ono što čovjek prodaje, a ne spada u trgovačku robu ono što daje pod zakup, kao, naprimjer, stambeni objekti, auti, autobusi, avioni, brodovi za prijevoz putnika ili robe i tome slično; to čovjek ne prodaje nego se koristi zaradom od davanja pod zakup. Otprilike tako kaže se u djelu Tadžul-arus, 30/121.
Drugo, velika većina islamskih učenjaka na stanovištu je da se na ono što čovjek dā pod zakup ne daje zekat. Ipak, neki su potonji učenjaci kazali da se na to daje zekat. To njihovo mišljenje niko od prvih islamskih autoriteta nije zastupao. U vezi s tim njihovim iznimnim mišljenjem, imam eš-Ševkani zapisao je ovo: “Učenjaci prvih triju generacija ovog umeta nisu kazali da se zekat daje na ono što čovjek dā pod zakup, kao što to nisu kazali ni kasniji učenjaci, koji pripadahu različitim pravnim školama. To je mišljenje uvedeno u islam, za njega ne postoji nikakav dokaz ni u Kur’ani-kerimu, ni u sunnetu, ni u analogiji.” (es-Sejlul-džerrar, 2/27)
Ovdje ćemo navesti nekoliko dokaza koji ukazuju na to da se zekat ne daje na ono što se daje pod zakup, već da se daje za zaradu.
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odredio je na koje se kategorije imetka daje zekat, a u te kategorije nije uvrstio ono što se daje pod zakup. Da se na to morao dati zekat, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio bi to, bez imalo sumnje.
Dosadašnji islamski učenjaci, koji su živjeli u različitim vremenima i u različitim područjima, nisu smatrali da se daje zekat na ono što se daje pod zakup. Šejh Abdullah el-Bessam veli: “Davanje zekata na ono što se daje pod zakup pitanje je koje se moglo razmatrati u prvo vrijeme islama, to jest za vrijeme Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabā. No, u prvo vrijeme islama nije naređeno davanje zekata na ono što se iznajmljuje, pa je ostalo važeće načelno pravilo da se zekat na to ne daje. Ne smatram da se ovdje zapravo išta mijenja zato što se oko ovog pitanja vodi golema polemika i zato što postoje neistomišljenici fanatici. Šerijatski je propis u vezi s tim univerzalan, nepromjenljiv.” (Medželletu medžmeil-fikhil-islami, 2/126)
Imam Malik upitan je treba li čovjek koji kupi lađu i iznajmi je zarad prijevoza putnikā procjenjivati njenu vrijednost svake godine i davati zekat na tu vrijednost. On je odgovorio: “Ne mora davati zekat na to.” Muhammed b. Rušd govoraše: “Ako lađu kupi radi trgovanja njome, mora na njenu vrijednost davati zekat; ako je kupi radi iznajmljivanja, ne daje na nju zekat.” (el-Bejanu vet-tahsil, 2/402)
Imam eš-Šafi zapisao je: “Osim na stoku, usjeve, zlato i srebro, zekat se ne daje na bilo koju drugu imovinu, bez obzira na to bila ona čovjeku potrebna ili ne, iznajmljivao je ili ne, pa makar je i štedio, ako je ne koristi kao trgovačku robu.” (el-Umm, 2/50)
Ibn Muflih kaže: “Saglašavajući se sa stavom imamā Ebu Hanife, Malika i eš-Šafija, kažemo da se zekat ne daje na ono što se iznajmljuje, bez obzira na to radilo se o pokretnini ili nekretnini.” (el-Furu, 4/205)
Treće, prema jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka, musliman je obavezan davati zekat na zaradu od iznajmljivanja određene stvari, ako se, naravno, radi o kategoriji imetka na koju se daje zekat. No, razišli su se u tome hoće li zekat dati onda kad zaradu preuzme ili onda kad ona pregodini u njegovu vlasništvu. Ispravno je da će zekat na taj imetak, ako dostigne nisab, dati nakon što taj imetak pregodini, i to dva i po posto. Imam Malik zapisao je: “Jednoglasno smatramo da se zekat na zaradu od iznajmljenih sluga, stambenih objekata te od dobiti koju donosi rob da bi se oslobodio daje godinu dana nakon što obveznik preuzme taj novac.” (el-Muvetta, 1/247)
Imam eš-Šafi rekao je: “Ne daje se zekat na ono što čovjek kupi radi posjedovanja, a ne radi trgovanja time. Onaj ko daje pod zakup kuću ili javno kupatilo ili odjeću, bez obzira na broj odijevnih predmeta, ili sluge, bez obzira na njihov broj, taj ne daje zekat na to; zekat daje na zaradu, i to godinu dana nakon što je preuzme.” (el-Umm, 2/50)
Ibn Abdulberr veli: “Veliki broj islamskih učenjaka jednoglasan je u mišljenju da se zekat na zaradu od onog što se iznajmi daje godinu dana nakon njenog preuzimanja. U vezi s tim prenosi se izjava od Alije i Ibn Omera. Međutim, postoji i predanje od Ibn Abbasa i Muavije u kojem se govori suprotno tome, a na njega se nijedan pravnik nije pozvao niti ga je uzimao u obzir.” (el-Istizkar, 3/159)
Ibn Kudama zapaža: “Onaj ko iznajmi kuću i preuzme kiriju ne mora dati zekat na taj imetak sve dok on ne pregodini u njegovu vlasništvu. Ahmed govoraše da će zekat dati čim preuzme kiriju. Ispravno je ono što smo ustanovili, na temelju hadisa: ‘Zekat se ne mora dati sve dok imetak ne pregodini.’” (el-Mugni, 4/247)
Šejh Ibn Baz kazao je: “…a ako se nekretnina daje pod zakup, zekat se ne daje na nju kao na svojinu, već se daje na kiriju ako je dostigla nisab, i to nakon što taj imetak pregodini u čovjekovu vlasništvu.” (Medžmuu fetava, 14/167)
Šejh Ibn Usejmin zapaža: “Na nekretninu koja se daje pod zakup zekat se ne daje, već se daje na kiriju ako je dostigla nisab, i to nakon što taj imetak pregodini. Ako čovjek potroši taj imetak prije nego što pregodini kod njega, nije dužan dati zekat na njega. Valja znati da se zekat daje samo u slučaju ako imetak pregodini u čovjeka.” (Medžmuu fetava ve resail, 18/209)
Članovima Stalne komisije za fetve postavljeno je pitanje u vezi s davanjem zekata na stambenu jedinicu u kojoj čovjek živi i daje je pod zakup, na koje su odgovorili: “Zekat se mora dati na kiriju nakon što pregodini u čovjeka; ako taj imetak potroši, ne mora dati zekat na njega. Na stambenu se jedinicu kao svojinu ne daje zekat, utoliko prije jer se ne smatra trgovačkom robom nego objektom u kojem živi njen vlasnik i koju daje pod zakup.” (Fetavel-ledžnetid-daima, 9/343)
Kolegij islamskog prava izdao je sljedeću fetvu: “Ne postoji jasan šerijatski tekst koji obavezuje na davanja zekata na nekretnine i zemljište pod zakupom. Također ne postoji dokaz da se zekat na iznajmljene nekretne i zemlju na kojoj se ne sije mora dati odmah nakon preuzimanja kirije. Stoga Kolegij islamskog prava donosi pravno rješenje da se zekat na nekretnine i zemlju pod zakupom ne daje, kao što donosi pravno rješenje da se zekat na kiriju, to jest dva i po posto daje tek nakon što taj imetak pregodini u čovjeka od dana kad ga preuzme, i to ako se ispune ostali uvjeti obaveznosti davanja zekata i ako nestanu sve zapreke u vezi s tim.” (Kararatu ve tevsijatu medžmeil-fikhil-islami, str. 2)
Četvrto, kad se potpiše ugovor o zakupu, počinje se računati godina dana koja treba proteći da bi se morao dati zekat; ne uzima se u obzir dan u kojem se preuzme nadoknada za zakup. O tome smo govorili u fetvi pod brojem 204754. A Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
Izvor: islamqa
