Pitanje:
Zanima da li je dozvoljeno učiti “bismillu na murad”, naprimjer pred ispit, tako da se u Kur’anu časnom podvlači prstima svaki ajet i izgovara “Bismillahir-Rahmanir-Rahim”, ili eventualno na svaku stranicu Kur’ana časnog (prouči se Bismillahir-Rahmanir-Rahim i pređe se rukom preko stranice). To je moja nana vazda radila i mene tako naučila, a moj muž kaže da je to kao neki širk (ne znam je li se tačno tako izrazio, ali uglavnom da se to ne smije raditi). Ja opet mislim, šta može biti loše ako izgovaram Allahovo, dž. š., ime i to sa Kur’anom časnim u rukama.
Odgovor:
Uzvišeni Allah kaže: “Mene prizivajte, odazvat ću vam se.” (Gafir, 60)
U suri El-Bekara, Allah kaže: “Ako te Moji robovi upitaju za Mene, Ja sam blizu, odazivam se molbi roba Svoga, neka se oni Meni odazovu i neka u Mene vjeruju kako bi na Pravom putu bili.” (El-Bekara, 186)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Dova je ibadet” (Fethul-Bari; Ibn Madža, Sunen; Tirmizi, Sunen; Mu‘džemul-evsat, Mu‘džemus-sagir; Hakim, El-Mustedrek), što znači da je dova utemeljena Kur’anom ili sunnetom. Dova koju čovjek uči i koja je određena imenom, nazivom i svojstvom za određene prilike, mora biti potkrijepljena dokazom. U ovom slučaju, kada je riječ o murad dovi, učenju Kur’ana na ovaj način sa ubjeđenjem da će to olakšati ispite, to je novotarija. Dakle, nije poenta u tome što će neko držati Kur’an i učiti ga, nego u načinu obavljanja ibadeta.
Također, ovdje se ne radi o širku, nego, kao što sam naglasio, o novotariji. Ono što je čovjeku dozvoljeno jeste da moli Allaha za olakšanje u ovakvim situacijama. U ovom slučaju ne postoji posebno prenesena dova od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili njegovih ashaba.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je beduinu koji je pustio devu i oslonio se na Allaha: “Zaveži je i osloni se na Allaha.” (Tirmizi, Sunen; Fethul-Bari)
Potrebno je, dakle, da čovjek osigura sve što je neophodno da postigne uspjeh, a kraj je u Allahovim rukama. Za ispite je potrebno pripremiti se, naučiti i shvatiti lekcije, a nakon toga dolazi dova. U ovom slučaju čovjek će moliti Allaha svojim riječima, tražeći olakšanje i uspjeh.
Vjera se isključivo uzima iz svojih izvora, a to su Kur’an i sunnet. Nemoguće je tražiti utemeljenje u tradiciji ili kod ljudi pored postojanja ova dva izvora. Vjera se uzima po shvatanju ashaba, a ne predaka. Uzvišeni Allah pokudio je prethodne narode koji su slijedili stope svojih predaka zanemarujući objavu: “A kada im se kaže: ‘Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!’, oni odgovaraju: ‘Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.’ Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali u i ako nisu na Pravom putu bili?!”
Ajet je više nego jasan u svom značenju glede toga kako i na čemu se temelje vjerske stvari. Dakle, to znači da sve ono što nije spomenuto u Kur’anu, sunnetu ili praksi ashaba, to neće biti prihvaćeno, osim ako se ne donese dokaz da je to dio vjere ili da je vjerski dozvoljen čin. Allah najbolje zna!
Odgovorio: Harmin Suljić, prof.
