Pitanje:
Već duže vrijeme imam bojazan kad je riječ o sredstvima za život, mada znam da je to u Božijim rukama. Također znam da je nafaka (rizk), ni više ni manje, određena, bez obzira na to šta se desilo. Međutim, problem je što otkad sam završio školovanje, a to je prije mnogo vremena,nisam u mogućnosti zaraditi onoliko koliko je potrebno, iako se trudim. Većina onoga što trošim uglavnom je od nasljedstva ili ušteđevine, i zato me more misli da ne radim dovoljno da bih zaradio onoliko koliko mi je potrebno. Ovaj problem učinio je to da se stidim pred svojom porodicom – ne niječem Božije blagodati – i znam, hvala Allahu, da je On Taj Koji daje opskrbu, ali osjećaj da nisam dovoljno sposoban zaraditi za život umara me, naročito ako znam da bih time bacio svoju čeljad u bijedu. Ako situacija ostane nepromijenjena, svjestan sam da će ušteđevina jednog dana nestati, a to me tjera da mislim kako ne radim dovoljno. Zato vas molim da me posavjetujete kako bih se opustio, izbjegao napetost s kojom se suočavam zbog ovog problema.
Odgovor:
Uzvišeni Allah propisao je svakom čovjeku opskrbu koja će stići do svakoga u onoj mjeri koja mu je i propisana, bez njenog smanjenja ili povećanja. Stoga nije moguće da čovjek, bez obzira na to šta činio, uzme više nego što mu je propisano. Također, nemoguće je da ona bude manja nego što mu je propisano. Poslanik je uporedio opskrbu sa časom smrti, kad je rekao: “Kada bi čovjek bježao od opskrbe, kao što bježi od smrti, ona bi ga stigla, kao što će ga sustići i smrt.” (Hadis je vjerodostonim ocijenio El-Albani u djelu Es-Silsila es-sahiha, 952.)
Stoga čovjek treba biti uvjeren da će upotpunosti steći opskrbu koja mu je propisana.
Pored toga, kad je riječ o opskrbi koju je Uzvišeni Allah propisao, On je sa njom propisao i načine njenog stizanja do čovjeka, kao što su: posao, trud, pokloni, nasljedstvo itd. Dužnost muslimanu jeste da traži svoju nafaku na propisan, pametan i razuman način. Neka ne pretjeruje u svom traženju toliko da mu ovaj svijet postane glavna preokupacija. Isto tako, ne treba biti nemaran, pa da predstavlja teret drugima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Čovjek neće umrijeti dok mu se ne upotpuni njegova opskrba, čak iako je ona spora. Bojte se Allaha i stječite svoju opskrbu na lijep (dozvoljen) način. Uzmite ono što vam je dopušteno, a klonite se onoga što vam je zabranjeno.” (Hadis je vjerodostojnim ocijenio El-Albani u djelu Sahihu Ibni Madža, 2144.)
Konstrukcija „stječite svoju opskrbu na lijep način“ ukazuje na to da opskrbu treba stjecati na lijep, i dopušten (halal) način, bez naprezanja i pohlepe, ne čineći zabranjena djela i bez odavanja prohtjevima. (Preneseno iz djela Fejdul-Kadir, 2/471.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice: ujutro odlaze gladne, a predvečer se vraćaju site.” Bilježe Et-Tirmizi (2344) i Ibn Madža (4164). Hadis je potvrdio El-Albani u djelu Sahihut-Tirmizi.
Poslanik, sallallahu eljehi ve sellem, spomenuo je da je Uzvišeni Allah opskrbio ljude kao što je to učinio i kad je riječ o pticama, navodeći da ptica radi i trudi se u traženju opskrbe za sebe, zato je rekao „tagdu“ (ujutro odlaze). Slično je i s čovjekom, on je dužan raditi i tražiti opskrbu, a ona će mu doći u onolikoj mjeri koliko mu je to Uzvišeni Allah propisao. U Kur’anu se kaže: „A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.” (Et-Talak, 2-3.)
Ako bi čovjek uložio trud i energiju, a zauzvrat ne stekne sredstava onoliko koliko mu je dovoljno, dužnost mu je da se povinuje Božijoj odredbi, potom da nastavi raditi, jer ne zna kad će mu Uzvišeni Allah otvoriti riznicu blagodati.
Uzvišeni Allah je mudar u raspoređivanju opskrbe onima kojima On želi, odnosno njenom uskraćivanju onima kojima On ne želi da podari. On kaže: „Kome hoće, Allah daje u obilju, i uskraćuje.” (Er-Ra’d, 26.)
Allah te je opskrbio mirazom i ušteđevinom koje na sebe trošiš, to je uistinu lijepa opskrba koja ti je došla od Allaha.
Sve to čime si opskrbljen trošit će se polahko, smanjivat će se ili povećavati, to niko ne zna osim Allaha, ali ono što svi sa sigurnošću znamo jeste to da će svaki čovjek dobiti ono što mu je određeno od Uzvišenog Allaha. Također, čovjek je dužan, u zakonskim okvirima vjere, poduzimati odgovarajuće mjere kako bi stjecao opskrbu, u skladu sa svojim mogućnostima, jer Uzvišeni Allah ne opterećuje nikoga iznad njegovih mogućnosti.
Molimo Uzvišenog Allaha da te obaspe Njegovom opskrbom i da ti podari napredak u svakom poslu.
Allah najbolje zna!
Izvor: islamqa