Pitanje:
Selam alejkum! Zamolio bih uvaženog šejha mr. Hakiju Kanurića da mi pojasni da li su ispravne tvrdnje o podjednakom broju određenih spominjanja meleka i šejtana, žena i muškaraca u Kur’anu, da se jevm (dan) spominje 365 puta i sl.? Jesu li ove tvrdnje pojedinih islamskih učenjaka i misionara samo teorije (natezanja) ili je to zaista tako kako i govore? Hvala Allahu Uzvišenom, mi muslimani imamo savršenu i nadnaravnu knjigu iz mnogih i nebrojenih aspekata, tako da nam nisu potrebne nekakve “natezajuće” teorije, ako se radi o teorijama… Da li je ovo teorija (poput one o broju 19) ili pak ustanovljena činjenica?
Ja volim da se ispravno, ehlis-sunnetski, podučim, a ne da imam neutemeljena uvjerenja?
Da vas Allah nagradi zbog hajra koji činite!
Odgovor: Ve alejkumus-selam!
Vaše nastojanje da se poučite ispravnom ehli-sunnetskom uvjerenju vrijedno je svake pohvale i znak da vam Allah želi dobro, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kome Allah želi dobro, pouči ga propisima vjere.” (Buharija, br. 71, Muslim, br. 1037)
Časnom Kur’anu posvećena je pažnja kakva nije data nijednoj drugoj knjizi u cijeloj historiji čovječanstva.
Klasični islamski učenjaci pobrojali su koliko Kur’an sadrži ajeta, riječi pa i slova. Brojali su koliko tački ima u Kur’anu, koliko se puta ponavlja određeno slovo i sl. Kada, naprimjer, govore o slovu elif, spominju tačan broj riječi u Kur’anu koje počinju tim slovom. Odredili su tačnu sredinu Kur’ana na osnovu broja slova, četvrtinu, šestinu, osminu i sl. Raspravljali su o bismilli na početku sure, da li je ona dio te sure ili samostalan ajet. Isprekidani harfovi na početku mnogih sura, da li su neovisan ajet ili su dio prvog ajeta.
Precizno pojašnjavaju kako su napisane kur’anske riječi, naprimjer riječ “ella” u cijelom Kur’anu piše se spojeno u jednu riječ osim na deset mjesta gdje je napisano odvojeno – “en la”, i zatim spominju ta mjesta. Isto tako, riječ “innema” u cijelom Kur’anu napisana je spojeno u jednu riječ osim u suri El-En‘am u 134. ajetu gdje je napisana odvojeno – “inne ma”.
Ovo su samo pojedini primjeri izvučeni iz tomova knjiga koje su napisane o kur’anskim riječima, što potvrđuje da su klasični učenjaci istraživali Kur’an sa aspekta broja rečenica, riječi i slova, međutim podudarnosti koje otkriju nisu nazivali nadnaravnom pojavom. Tako naprimjer hanbelijski učenjak Ibn Redžeb (umro 795. po Hidžri) govoreći o noći Lejletul-kadr navodi da je skupina učenjaka zaključila na osnovu kur’anskog teksta da je to 27. noć ramazana, i to na sljedeći način: Lejletul-kadr spomenuta je u suri El-Kadr na tri mjesta, a sintagma “Lejletul-kadr” pisana na arapskom jeziku ima 9 slova, te ako se 9 pomnoži sa 3, rezultat je 27. Zatim Uzvišeni Allah, opisujući Lejletul-kadr, kaže “selamun hije” – “ona je smiraj” (El-Kadr, 5), a riječ “hije” (ona) je 27. riječ u toj suri, dok cijela sura ima 30 riječi. Zatim Ibn Redžeb prenosi riječi Ibn Atijje (umro 542. po Hidžri), komentatora Kur’ana da je o tome rekao: “Ovo je vid tefsirske finese i dražesnosti, a nije od primarnog znanja.” Zatim Ibn Redžeb, potvrđujući ovu konstataciju, kaže: “I to je upravo kao što je rekao!” (Ibn Redžeb, Letaiful-Mearif, str. 366, daru Ibn Kesir, osmo izdanje, 2006.)
Dakle, brojčana analiza nije svojstvena našem savremenom dobu, nego je bila prisutna kod klasičnih učenjaka, međutim podudarnosti koje se uspostave tom analizom klasični učenjaci smatrali su dodatnom finoćom, otmjenosti, dražesnosti i ljepotom Kur’ana, ali nisu to smatrali primarnim znanjem niti vidom nadnaravnosti. Nadnaravnost je van domena ljudske moći, u što ne spada napisati tekst u kojem se određene riječi ponavljaju prikladan broj puta.
Brojni su web-portali, naročito arapskog govornog područja, koji govore o kur’anskoj nadnaravnosti kroz tvrdnje da se određeni izrazi spominju u časnom Kur’anu precizan broj puta, koji se podudara sa značenjem tog izraza, ili u proporcionalnom omjeru sa izrazom suprotnog značenja. Kao naprimjer da se dan spominje 365 puta, kalendarski mjesec (šehr) 12 puta, dunjaluk 115 puta i ahiret isto tako 115 puta, meleki 68 puta nasuprot šejtana 68 puta, i tome slično.
Već je rečeno da je takvo nešto neispravno nazivati nadnaravnost, a ako se preciznije provjere te tvrdnje i način na koji se došlo do njih, može se uočiti da neke riječi nisu ispravno izbrojane, te da nedostaje validna naučna metodologija brojanja. Ponekad se proizvoljno odabiru pravila brojanja, kako bi se dobio željeni rezultat. Isto tako, razlike u kiraetima – načinu čitanja kur’anskog teksta, razlike u izgovoru riječi, da li se spojeno napisane riječi smatraju jednom ili dvjema riječima i slični činioci, razlog su razilaženja učenjaka oko konačnog broja kur’anski riječi i slova što onemogućava izgradnju postojane metodologije brojanja.
Dr. Fehd er-Rumi u doktorskoj disertaciji odbranjenoj na Univerzitetu “Imam Muhammed bin Saud”, na Fakultetu usulid-dina, Odsjek za Kur’an i njegove znanosti, navodi primjer neutemeljene metodologije brojanja riječi kako bi se postigla brojčana ravnoteža. Kao primjer navodi riječ dan (jeum) za koju se tvrdi da je spomenuta u Kur’anu 365 puta, što se podudara sa brojem dana sunčeve godine. Pri brojanju prihvaćena su dva izraza (el-jeum – dan) i (jeumen – dana), a odbačeni su (jeumekum – tog vašeg dana), (jeumehum – tog njihovog dana) i (jeumeizin – toga dana), jer kada bi se svi ti izrazi uzeli u obzir, ne bi se dobio traženi rezultat. Isto tako riječ Iblis, tvrdi se da se spominje 11 puta nasuprot 11 puta spomenute naredbe da se Allahu utječe od njega (el-istiaze). Međutim, prilikom brojanja riječi (el-istiaze) spomenute u Kur’anu, prihvaćen je izraz (euzu – ja se utječem) i izraz (festeiz – ti se utječi), a izostavljeni su izrazi (uztu – utjecah se), (jeuzune – utječu se), (uizuha – tražim za nju zaštitu) i (meazallah – sačuvaj Bože). Pogledati: (Itidžahatut-tefsir fil-karnir-rabia ašere, 2/699-700, izdavač: Er-Risale, drugo izdanje, 1414. po Hidžri)
Rezimirajući prethodno može se zaključiti da brojčana analiza kur’anskog teksta nije svojstvena savremenom dobu, da klasični učenjaci podudarnosti otkrivene brojanjem riječi slova i sl. nisu smatrali primarnim znanjem niti nečim nadnaravnim, nego ako se takvo nešto potvrdi, smatrali su da je to dodatna prefinjenost Kur’ana.
Kritičkim osvrtom na neke tvrdnje oko brojevnog čuda Kur’ana može se ustanoviti da postoji manipulisanje pri odabiru metodologije brojanja i odsutnost objektivizma. Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
