PITANJE:
Koji je šerijatski tretman osobe koja širi privatne i intimne stvari drugih ljudi, bez obzira da li se to činilo putem pisanja memoara, pisama ili intervjua, i tome slično, uz napomenu da se to čini bez pristanka i dozvole osobe o kojoj je riječ.
ODGOVOR:
Hvala Allahu, dž.š. Ako čovjek povjeri nekoj osobi određenu stvar kao tajnu, onda njoj, u tom slučaju, nije dozvoljeno da je širi i to zbog riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Ono što se kaže na sijelima je emanet.”
Isto tako, ako će se širenjem tih privatnosti prouzročiti šteta bratu muslimanu, ni tada nije dozvoljeno to raditi zbog riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Zabranjeno je štetu činiti, a isto tako i na učinjenu štetu štetom uzvraćati.”
Ako će širenje tih stvari rezultirati sramotom za brata muslimana koji je griješnik, i koga je Allah, dž.š., i njegovu sramotu sakrio, onda to, također, nije dozvoljeno. Međutim, ako čovjek o kome je riječ nije uslovio i naglasio da se priča dalje ne širi, a istovremeno će iz širenja tih stvari proizići neka Šerijatom opravdana korist, onda u toj situaciji nema smetnje da se ona širi. Čovjek, čak, može da bude i nagrađen zbog tog svog čina.
Muhammed Salih el-Munedždžid
