Pitanje:
Moja je majka preselila na ahiret prije četiri godine. Njen je mezar tada obilježen drvenim nišanom koji je istruhnuo. Ostali članovi porodice sada žele njen mezar obilježiti visokim, kamenim nišanom. Tome sam se usprotivila jer sam čitala da takvi nišani uznemiravaju umrlog. Predložila sam da stavimo kamen s natpisom njenog imena. Šta mi preporučujete: da stvar prepustim njima kako bih očuvala dobre odnose s njima, ili da se zalažem za ono što vjera nalaže?
Odgovor:
Stavljanje nišana nema utemeljenja u šerijatu. Imam Ibn Hadž u djelu El-Medhal, 3/272, upozoravao je na veliku opasnost te rabote. Pisanje po kaburu još je pogrdnije. Džabir b. Abdullah govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je pisanje po mezaru i građenje na njemu.” (Tirmizi, 4/107/1052. On i šejh Albani u djelu Sahihus-sunen, 1/537, ovo su predanje okarakterizirali autentičnim.)
Spomenuvši predanje, imam Ševkani, 4/104, konstatirao je: “Iz spoljašnjeg značenja hadisa ima se razumjeti da je pisanje po kaburu zabranjeno, svejedno radilo se o imenu ili bilo čemu drugom.” Na pitanje da li je dopušteno pisati kur’anske ajete i ime mejita na željeznoj ploči, šejh Ibn Baz odgovorio je: “Nije dopušteno pisanje kur’anskih ajeta ni ime mejita ni bilo čega drugog, svejedno radilo se o željeznoj ili bilo kakvoj drugoj ploči…”, zatim se pozvao na navedeno Džabirovo, radijallahu anhu, predanje. (Vidjeti: Fetava islamijja, 1/313.)
U Bekiji, medinskom mezarju, ukopano je na stotine ashaba, ali historija nije zabilježila da je neko pisao po njihovim kaburima, a niti su oni to činili kada bi neko umro, ističe imam Zehebi u djelu Et-Telhis, 2/525. Mezar se može obilježiti kamenom, tim prije jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, time obilježio kabur Osmana b. Mazuna, a to su zabilježili Ebu Davud i Ibn Madže. Hafiz Askalani ovo je predanje ocijenio dobrim, a vjerodostojnim šejh Albani. (Vidjeti Et-Telhisul-habir, 2/696, i Sahihus-sunen, 2/34.)
Ovo pitanje možemo rezimirati ovako: stavljanje nišana i pisanje po njemu zabranjeno je, a poželjno je takav postupak spriječiti na lijep način; ne treba biti saučesnik u onome što je naš dragi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio. Taj novac je bolje podijeliti na ime mejita. On će od toga imati koristi, od nišana neće, može imati samo štetu, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
