Pitanje:
Ja sam saznao kako su neki učenjaci bili predostrožni u pogledu hrane, kao što je slučaj sa imamom Šafijom i Ahmedom koji uzimao imetak svoga sina koji je radio kao kadija, jer je sumnjao u novac koji će njegov sin dobiti od države za sudstvo. Nakon što sam to saznao, ja sam počeo da se sustežem od bilo čije hrane, osim hrane u svojoj kući i kući svoga oca ili od hrane čije mi je porijeklo poznato. To mi je uzrokovalo određene probleme – neugodnosti, i mnoga braća ljute se na mene i nekada insistiraju od mene da pojedem makar jednu datulu. Često se desi da nam dođu gosti i donesu nam voća ili drugih jestivih artikala, a ja se sustežem od konzumiranja spomenutih stvari. To što se ja suzdržavam od jedenja spomenutih stvari nije iz razloga što sam ja siguran da je to stečeno na haram način, već zato što ja ne poznajem propis vjere o tom pitanju. Je li od vjere – propisano da istražujem i da se raspitujem o izvoru imetka od kojeg je kupljena hrana koju bih trebao da jedem? Također, kada otputujem kod poznanika i rodbine, da li da pitam o porijeklu hrane koju mi iznesu? I da li da pitam o porijeklu novca od kojeg su kupili poklone koje su mi poklonili?
Odgovor:
Postavljanje pitanja o porijeklu imetka nije od sunneta – prakse Allahovog Poslanika niti od prakse njegovih pravednih halifa niti njegovih ashaba, zato što postavljanje tog pitanja može uzrokovati odbojnost, pakost – zlobu i razdor – kidanje međusobnih veza.
Savjetujemo te da ne pretjeruješ u tim i sličnim pitanjima zbog neugodnosti i problema koji proizilaze iz toga.
Fetve Stalne komisije: fetva broj 4278, 22. tom, str. 343
