25.5 C
Sarajevo
PočetnaVjerovanjeUlazak džina u ljudsko tijelo

Ulazak džina u ljudsko tijelo

Pitanje:

U zadnje vrijeme potencira se pitanje džinskog ulaska u ljudsko tijelo. Tvrdi se da to nije moguće zbog razlike u materiji od koje su stvoreni: čovjek od zemlje, a džin od vatre. Također se spominje i to da Allah nije dao šejtanu vlast nad čovjekom, osim moći došaptavanja, te da predavanja koja govore o tome nisu dovoljan dokaz. Kakav je vaš odgovor na sve ovo?

Odgovor:

Ulazak džina u ljudsko tijelo potvrđen je Kur’anom, sunnetom, konsenzusom ehli-sunneta vel-džemata i osjetilnim putem. Jedini koji se ne slažu sa ovom tvrdnjom jesu mu’tezili, koji preferiraju razumske dokaze nad dokazima iz Kur’ana i sunneta. Spomenut ćemo neke dokaze koji na to upućuju:

Allah, dž. š., kaže: “Oni koji se kamatom bave dići će se kao što se diže onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: ‘Kamata je isto što i trgovina…’” (El-Bekara, 275) Kurtubi u svome Tefsiru, 3/355, ovako tumači ovaj ajet: “Ovaj ajet opovrgava mišljenje onih koji negiraju da padavicu mogu uzrokovati džini i mišljenje onih koji tvrde da je to prirodan i fizički proces, te da šejtan ne prolazi čovjekom i da on ne može uzrokovati mess (napad i utjecaj na čovjeka).”

Ibn Kesir, 1/32, nakon navođenja spomenutog ajeta, kaže: “Tj. na Sudnjem danu ustajat će iz svojih kaburova kao što ustaje onaj ko ima padavicu i koga je šejtan zaposjeo, a to je ružan i odvratan način ustajanja. Ibn Abbas kaže da će onaj ko je uzimao kamatu na Sudnjem danu biti proživljen kao luđak koji će se gušiti.” U sahih hadisu koji prenosi Nesai, u rivajetu od Ebu Jesira, spominje se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu: “Bože moj, utječem Ti se od pada, duboke starosti, potopa, požara, i utječem Ti se od toga da me šejtan zaposjedne u smrtnom času…” Munavi u svome djelu Fejdul-Kadir, 2/148, tumačeći riječi: “da me šejtan zaposjedne u smrtnom času”, kaže: “Tj. izazove padavicu i uništi mi vjeru i razum ‘u smrtnom času’, svojim napadima koji uklanjaju tlo ispod nogu i oduzimaju razum. Zna se desiti da on zagospodari čovjekom u momentu dok napušta dunjaluk, te ga odvodi u zabludu ili ga sprečava u činjenju tevbe… ”

Ibn Tejmijja u svom djelu Medžmuul-fetava, 24/276, kaže: “Ulazak džina u ljudsko tijelo potvrđen je i moguć shodno mišljenju ehli-sunneta vel-džemata. Allah, dž. š., kaže: “Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio…” (El-Bekara, 275) U sahih hadisu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: “Šejtan kola po čovjeku poput krvi.” Abdullah, sin Ahmeda b. Hanbela, kaže da je upitao svoga oca: “Neki ljudi smatraju da džin ne ulazi u tijelo osobe koja ima padavicu?”, a on je odgovorio: “Lažu, sinko moj. To upravo šejtan govori preko njihovog jezika.” Ibn Tejmijja na ovo dodaje: “Ovo stanje poznato je i rašireno. Dešava se da čovjek oboli i da govori jezikom koji ne poznaje. Također, zna biti udaran udarcima koji bi jako djelovali i na devu, a on ne osjeća udarce niti zna šta govori. Dešava se da ljudi, kao i prostirka na kojoj sjede, budu pomjerani, te da se predmeti pomjeraju sa jednog mjesto na drugo itd. Onaj ko ovo vidi uvjeren je da je ono što govori ljudskim jezikom i pomjera predmete neko strano tijelo, a ne čovjek.”

Ibn Tejmijja također kaže: “Među muslimanskim učenjacima nema onih koji negiraju ulazak džina u tijelo padavičara i drugih osoba. Ko to negira i tvrdi da to šerijat ne priznaje – slagao je na šerijat. U šerijatskim dokazima ne postoji ništa što bi ukazivalo na negiranje ulaska džina u ljudsko tijelo.”

Prema tome, ulazak džina u ljudsko tijelo potvrđen je Kur’anom, sunnetom i idžmaom – jednoglasnim mišljenjem ehli-sunneta vel-džemata.

Što se tiče Allahovih riječi: “Oni nikome, bez Allahove dozvole, ne mogu naškoditi”, one su jasan dokaz da džini ne mogu nikome naškoditi, bilo sihrom, padavicom, ili nekom drugom vrstom uznemiravanja ili zabluđivanja, osim ako to Allah ne dozvoli. Tako Hasan el-Basri kaže: “Allah njima prepusti koga hoće, a ne dozvoli im vlast nad onim nad kojim neće. Nikome, bez Allahove dozvole, ne mogu naškoditi, kao što to Uzvišeni i kaže. Šejtan, tj. džin nevjernik, ponekad zaposjedne vjernike zbog njihovih grijeha, udaljavanja od zikra, tevhida i iskrenosti u ibadetu. Što se tiče Allahovih dobrih robova, šejtan nad njima nema vlasti, kao što veli Uzvišeni: “Ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojima! A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!” (El-Isra, 65)

Arapi su u džahilijetu ovo vrlo dobro znali i navodili u svojim pjesmama. E’aša je živost svoje deve poredio sa džinima:

U dolini se noću pokazuje

kao da ju je iz grupe džina napalo ludilo.

Uzroke padavice i džinskih napada objašnjava Ibn Tejmijja u svom djelu Medžmuul-fetava, 19/39: “Džinsko zaposjedanje čovjeka događa se zbog strasti, prohtjeva i ljubavi, kao što se to desi između ljudskih bića. Češći je slučaj da se to dogodi zbog mržnje i osvete. Naprimjer, to se desi ako ih ljudi uznemiravaju, ili oni pomisle da ih žele uznemiravati, naprimjer, mokraćom, posipanjem vrelom vodom, ili, pak, ubijanjem nekoga od njih. S obzirom na to da među njima vladaju neznanje i nasilje, oni dotične ljude, iako ljudi nisu bili svjesni tih prijestupa, kazne većom kaznom od one koju zaslužuju. Ponekad se to dešava bez razloga i iz zlobe, kao što je slučaj i sa pokvarenjacima među ljudima.”

Smatram da se spas od svega toga nalazi u zikru i učenju bismille prilikom počinjanja svih poslova, kao što se u sahih predajama prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio bismillu i zikr prije obavljanja velikog broja poslova, uključujući i objedovanje, jahanje životinje, ulazak na mjesto obavljanja nužde, intimni odnos itd.

U vezi sa liječenjem od navedenog, Ibn Tejmijja u djelu Medžmuul-fetava, 19/42, kaže: “Kada džini napadnu čovjeka, treba ih obavijestiti o Allahovim, dž. š., i Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, propisima, narediti im dobro, a zabraniti loše, kao što se radi i sa ljudima – kako se navodi u Kur’anu: ‘Mi ne kažnjavamo dok ne pošaljemo poslanika.’” Zatim nastavlja: “Ako džina ne uplaše naše naredbe i objašnjenja, dozvoljeno ga je tjerati, grditi, prijetiti mu i proklinjati ga. Tako je uradio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa šejtanom koji mu je htio baciti plamen u lice. Tada je tri puta izgovorio: ‘Utječem se Allahu od tebe i proklinjem te Njegovom kletvom.’ (Buhari) Protiv šejtana pomažu zikr i učenje Kur’ana, posebno učenje Ajetul-Kursijje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Ko je prouči, uz sebe će imati Allahovog čuvara, te mu se šejtan neće približiti sve dok ne osvane.’” (Buhari) Učenje sura El-Felek i En-Nas također mnogo pomaže u zaštiti od džina i šejtana.

Za duhovnog liječnika koji se u liječenju ne pridržava navedenog možemo kazati da nimalo neće pomoći bolesnome. Ovo se pitanje može još detaljnije obrazlagati, ali je i ovo dovoljno onome ko hoće poslušati. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!

(Muhammed Mahmud Nedždi, Mesail ver-resail, str. 23)

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 53.

POVEZANI ČLANCI
- Advertisment -spot_img

NAJPOPULARNIJE