Pitanje:
Da li je dopušteno ponoviti namaz u džematu u istoj džamiji dva ili više puta?
Odgovor:
Muslimani trebaju biti jedinstveni u svakom pogledu. Moraju izbjegavati sve što ih vodi u parčanje, razjedinjavanje i podvojenost. U prvim stoljećima islama u džamijama se uglavnom klanjao jedan skupni namaz za jednim imamom. Ponavljanje skupnog namaza u jednoj džamiji nije se upražnjavalo do šestog hidžretskog stoljeća. (Vidjeti: Ahtaul-musallin, str. 276.) Neki islamski učenjaci smatraju da je ponavljanje namaza u jednoj džamiji pokuđeno. Imam Tirmizi rekao je: “Sufjan Sevri, Ibn Mubarek, Malik i Šafija smatraju da je u džamiji u kojoj je već obavljen skupni namaz bolje klanjati pojedinačno.” (Vidjeti: Aridatul-ahvezi, 1/280.)
Ovaj je stav prenesen i od sljedećih islamskih autoriteta: Hasana Basrija (mada postoji i druga verzija po kojoj to dopušta), Ebu Hanife, Evzaija, Abdurrezzaka, Lejsa b. Sa‘da, Ibn Avna i nekih drugih. (Vidjeti: El-Musannef, 2/293-294, Es-Sunenul-kubra, 3/99, Marifetus-suneni vel-asar, 2/342-243, od imama Bejhekija, El-Mugni, 2/10-11, El-Medžmu, 4/120, Šerhus-sunne, 3/437, Šerhu Fethil-Kadir, 6/233, Umdetul-kari, 5/165, i Bezlul-medžhud, 4/177.)
Imam Šafija govorio je: “Ako skupina ljudi zakasni na namaz u džamiji u kojoj postoji stalni imam, klanjat će pojedinačno. A ako, pak, klanjaju u džematu, njihov će namaz biti ispravan.” (Vidjeti: El-Umm, 1/407.) U jednom drugom predanju stoji da je imam Šafija rekao: “Uspostavljanje drugog džemata pogrdno je, jer to nisu praktikovali naši prethodnici, neki od njih to su prezirali i to pitanje detaljno razmatrali. Ovdje se izuzima džamija u kojoj ne postoji stalni mujezin ni imam.” (Vidjeti: Marifetus-suneni vel-asar, 2/342.) Imam Malik veli: “Pretpostavimo da čovjek obnaša dužnost mujezina i imama u džamiji i prouči ezan i ikamet, ali se niko ne odazove, pa klanja sam, a zatim dođu ljudi koji inače klanjaju u toj džamiji, u tom slučaju oni neće klanjati u džematu već zasebno.” (Vidjeti: El-Mudevvenetul-kubra, 1/181, i Šerhuz-Zurkani, 1/237.)
Ibn Dževzi naveo je da je imam Ebu Hanife rekao: “Nije dopušteno uspostaviti drugi skupni namaz u džamiji u kojoj postoji stalni imam.” (Vidjeti: Nasbur-raja, 2/58.)
Islamski učenjaci koji zabranjuju uspostavljanje drugog džemata u džamiji u kojoj postoji stalni imam povode se za sljedećim dokazima.
Dokazi iz Kur’ana
Uzvišeni Allah kaže: “A oni koji su džamije sagradili da bi štetu nanijeli, i nevjerovanje osnažili, i razdor među vjernike unijeli…” (Et-Tevbe, 107.) Komentirajući ovaj ajet, imam Ebu Bekr b. Arebi Maliki zapisao je: “Licemjeri su željeli razdvojiti muslimane koji su uspostavljali džemat u jednoj džamiji. Jedan od osnovnih ciljeva građenja Allahovih kuća jeste povezivanje vjerničkih srca i uklanjanje svih prepreka koje vode u nejedinstvo. Zato je imam Malik zabranjivao uspostavljanje drugog, odnosno više džemata u jednoj džamiji, bilo da taj drugi namaz predvodi isti ili drugi imam.” (Vidjeti: Ahkamul-Kur’an, 2/496.) Imam Kurtubi i Muhammed b. Jusuf Abderi prenijeli su ovu njegovu izjavu i podržali ga u tome. (Vidjeti: El-Džamiu liahkamil-Kur’an, 8/238, i Et-Tadžu vel-iklil, 2/109.)
Dokazi iz hadisa
1. Ebu Bekr, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je iz predgrađa Medine želivši obaviti namaz, pa se, vidjevši da su ljudi završili sa namazom, vratio kući i klanjao s porodicom.” (Taberani, u djelu El-Evsat, 7/84/6821. Imam Hejsemi veli: “Ovo je predanje zabilježio Taberani, u djelima El-Kebir i El-Evsat, a njegovi su prenosioci pouzdani. Šejh Albani je ovo predanje ocijenio dobrim. Vidjeti: Temamul-minna, str. 155.)
Komentirajući predanje, imam Serhasi, Kenkûhi, Ibn Abidin i neki drugi rekli su: “Da je bilo ispravno uspostaviti drugi džemat, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi zanemario vrijednost namaza u svojoj džamiji.” (Vidjeti: El-Mebsut, 1/135, Hašijetu Ibni Abidine, 1/553, i Tuhfetul-ahvezi, 2/9.)
2. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu sam htio uspostaviti namaz i odrediti jednog čovjeka da predvodi ljude u namazu te povesti skupinu ljudi koji će ponijeti drva u naramcima da popalim kuće onih koji ne klanjaju namaz u džematu.” (Buharija, 2/125, i Muslim, 1/145.)
Komentirajući ovo predanje, hanefijski pravnik Tehanevi rekao je: “Da je bilo ispravno uspostaviti drugi džemat, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi želio popaliti kuće onih ljudi koji ne dolaze na prvi džemat, jer tu nagradu mogu postići uspostavljanjem drugog džemata. Iz obaveze prvog džemata neminovno proizilazi pogrda uspostavljanja drugog džemata u istoj džamiji.” (Vidjeti: Ialaus-sunen, 4/261.)
Dokazi iz prakse prvih generacija
1. Imam Šafija rekao je: “Postoje predanja u kojima stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom zakasnio na namaz sa skupinom ashaba, pa su klanjali zasebno, mada su mogli klanjati u džematu.” A komentirajući ove njegove riječi, imam Tehanevi rekao je: “Islamski pravnik neće se pozivati na određeni postupak prve generacije osim ako ima validan argument za svoju tvrdnju.” (Vidjeti: Ialaus-sunen, 4/265.)
2. Preneseno je da su Ibn Mes'ud, Alkama i Esved zakasnili na skupni namaz, pa su se vratili kući i klanjali u džematu. (Abdurrezzak, 2/409, i Taberani, 9/318, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Temmamul-minna, str. 155.)
3. Imam Buharija zabilježio je da je Esved odlazio u drugu džamiju kada bi zakasnio na skupni namaz u svojoj džamiji. (Buharija, 2/131, kao muallek-predanje. Predanje su sa ispravnim i spojenim lancem prenosilaca zabilježili Abdurrezzak, Ibn Ebu Šejbe i neki drugi muhaddisi, tvrdi hafiz Askalani. Vidjeti: Fethul-Bari, 2/131.)
4. Ovaj isti imam u svome djelu Et-Tarihul-kebir, 2/137, sa slabim lancem prenosilaca, zabilježio je da je Ubade b. Samit zabranjivao ljudima uspostavljanje drugog džemata.
5. Hasan Basri govorio je: “Kada bi zakasnili na skupni namaz, Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi klanjali bi zasebno.” (Abdurrezzak, 2/293, i Ibn Ebu Šejbe, 2/113.)
Dokazi iz ispravnog rasuđivanja
Imam Serhasi rekao je: “Kada su ljudi svjesni da izostavljanjem prvog džemata propuštaju nagradu za namaz u džematu, požurit će u džemat, u protivnom neće se truditi jer nagradu za džemat mogu postići kada god klanjaju skupni namaz.” (Vidjeti: El-Mebsut, 1/135.)
Spomenuvši Malikove izjave o pogrdi uspostavljanja drugog džemata, Ebu Bekr b. Arebi zapisao je: “Uspostavljanjem drugog džemata potire se mudrost i svrha prvog džemata.” (Vidjeti: Aridatul-ahvezi, 2/21.)
Imam Šafija zapisao je: “Smatram da su učenjaci osuđivali uspostavljanje drugog džemata zato što se tako razjedinjavaju muslimani i narušava sloga među njima.” (Vidjeti: El-Umm, 1/407.)
Nakon što je spomenuo prethodne Šafijine riječi, šejh Ahmed Šakir zapisao je sljedeće: “Šafijin stav u vezi s ponavljanjem namaza u džamiji zasnovan je na opravdanom i očitom razlogu koji je pokazatelj njegove pronicljivosti, preciznog razumijevanja i ispravnog shvatanja ciljeva šerijata. Naime, prvi, najvažniji i najosjetljiviji cilj islama jeste jedinstvo muslimana i ujedinjenje redova u ostvarenju jednog cilja: uzdizanju Allahove, dželle šanuhu, riječi…” (Ovdje je Ahmed Šakir na veoma mudar način razmatrao ovo pitanje. Vidjeti: Sunenut-Tirmizi, 1/431-432, s opaskama Ahmeda Šakira.)
Naravno, ovaj propis odnosi se na klasične džamije, u kojima postoji stalni imam, a ne na džamije koje se nalaze pored prometnih puteva ili na pijacama, makar imale stalnog imama. Imam Nevevi kaže: “Po konsenzusu islamskih učenjaka, nije pokuđeno uspostavljanje dva, tri ili više džemata u džamijama u kojima ne postoji stalni imam.” (Vidjeti: El-Medžmu, 4/119-120, Umdetul-kari, 5/165, i Tenkihut-tahkik, 2/41, od Ibn Abdulhadija.)
Druga skupina islamskih pravnika dopušta uspostavljanje drugog džemata u jednoj džamiji. Imam Tirmizi kaže: “Ne smeta ponoviti skupni namaz u džamiji u kojoj je već klanjano u džematu.” (Vidjeti: Džamiut-Tirmizi, 1/430.) Imam Begavi tvrdi: “Dopušteno je u istoj džamiji uspostavljanje dva skupna namaza jedan za drugim. Ovo mišljenje zastupa skupina ashaba i tabiina.” (Vidjeti: Šerhus-sunne, 3/437.) Imam Nevevi govorio je da ovaj stav zastupa i imam Davud Zahiri. (Vidjeti: El-Medžmu, 4/121.) Ibn Kudame veli: “Nije pokuđeno uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji. Ako nakon prvog džemata koji je predvodio stalni imam dođe skupina ljudi, lijepo je da klanjaju skupno.” (Vidjeti: El-Mugni, 2/7.) Imam Ibn Hazm kaže: “Ko dođe u džamiju u kojoj je obavljen skupni namaz sa stalnim imamom, neka uspostavi drugi džemat. Može se zadovoljiti prethodno proučenim ezanom i ikametom, a ako ponovo prouči ezan i ikamet, lijepo je postupio.” (Vidjeti: El-Muhalla, 4/236.) Od savremenih učenjaka za ovo se mišljenje opredijelio Ibn Usejmin. (Vidjeti: Eš-Šerhul-mumtia, 4/230.)
Islamski učenjaci koji dopuštaju uspostavljanje drugog džemata pozivaju se na sljedeće argumente:
Dokazi iz sunneta
1. Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Skupni namaz vredniji je od pojedinačnog namaza za dvadeset pet puta.” U drugoj verziji stoji: “…za dvadeset sedam puta.” (Buharija, 1/231/645-646.)
Navedeni hadis ima općenit karakter i ukazuje da je namaz u džematu bolji od namaza pojedinca za dvadeset pet, odnosno za dvadeset sedam puta, bilo da se radi o prvom ili drugom džematu. (Vidjeti: El-Mugni, 2/8, i Umdetul-kari, 5/165.)
2. Ebu Seid Hudri pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio nekog čovjeka da klanja zasebno pa je rekao: “Zar neko od vas neće udijeliti milostinju klanjajući s ovim čovjekom!” (Ahmed, 5/3, Ebu Davud, 1/157/574, i Ibn Huzejme, 3/63-64/1632. Imam Hakim i Zehebi ovaj hadis smatraju vjerodostojnim.)
Navevši ovaj hadis, imam Hakim zapisao je: “Navedeno predanje je glavni argument kada je riječ o ponavljanju skupnog namaza u istoj džamiji.” (Vidjeti: El-Mustedrek, 1/209.)
Komentirajući hadis, imam Begavi kaže: “Hadis ukazuje da je onome ko klanja u džematu dopušteno ponovo klanjati s drugim ljudima, i da je dopušteno uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji.” (Vidjeti: Šerhus-sunne, 3/437.)
Rukovodeći se navedenim predanjem, muhaddisi su u svojim hadiskim zbirkama ovako naslovljavali poglavlja: Ibn Huzejme: Dopušteno je uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji, za razliku od stava onih učenjaka koji smatraju da će klanjati zasebno; Tirmizi: Predanja u vezi s uspostavljanjem drugog džemata u džamiji u kojoj je namaz već obavljen; Ebu Davud: Dva džemata u istoj džamiji; Darimi: Džemat u džamiji u kojoj je obavljen namaz.
Islamski učenjaci su na razne načine odgovorili na Ebu Seidov hadis. Između ostalog, kazali su da se ovdje ne radi o klasičnom, već o simboličnom uspostavljanju drugog džemata. Naime, ashab koji je pristupio sa spomenutim čovjekom u namaz bio je obavio propisani namaz, pa je klanjao dobrovoljni namaz pristajući za čovjekom koji nije klanjao farz. I ovu formu nije zabranio nijedan islamski učenjak.
Dokazi iz prakse prvih generacija
1. Imam Buharija zabilježio je bez lanca prenosilaca da je Enes b. Malik došao u džamiju u kojoj je završen (sabah) namaz. Naredio je jednom od prisutnih da prouči ezan i ikamet, pa su klanjali u džematu. Ibn Hadžer je za ovo predanje pronašao ispravan i spojen lanac prenosilaca. (Vidjeti: Taglikut-talik, 2/276.) U nekim verzijama navedno je da je Enes b. Malik prolazio s dvadesetak svojih saputnika pored mesdžida Benu Saleba… (Ebu Ja‘la, 7/351.) Dakle, Enes je bio na putu i uspostavljanje drugog džemata nije bilo u lokalnoj džamiji, već u prolazu. Nema sumnje da se ovaj postupak uveliko razlikuje od uspostavljanja drugog džemata u džamiji gdje se obično obavljaju skupni namazi. Isto tako, postoji mogućnost da se radilo o džamiji pored prometnih puteva, u kojima najčešće klanjaju putnici. Po Ibn Ebu Šejbinom, 2/112, predanju, Enes je stao u sredinu prvog saffa, i to u ravnini ostalih klanjača. Time je Enes, radijallahu anhu, izmijenio i klasičnu formu skupnog namaza, a to, svakako, oslabljuje dokazivanje ovim predanjem.
2. Jezid Suhbani prošao je s Ibrahimom Nehaijem pored džamije u kojoj je obavljen skupni namaz, i u njoj su klanjali u džematu. (Abdurrezzak, 2/292/3419, sa slabim lancem prenosilaca.)
Ovo predanje je slabo, a od Ibrahima Nehaija navodi se da je ponavljanje skupnog namaza u istoj džamiji smatrao pokuđenim. (Ibn Ebu Šejbe, 2/112.)
3. Abdullah b. Mes'ud ušao je u džamiju u kojoj je obavljen namaz pa je klanjao predvodeći Alkamu, Mesruka i Esveda. (Ibn Ebu Šejbe, 2/323, s dobrim lancem prenosilaca.) U dokazima prve skupine naveli smo predanje u kojem stoji da se Ibn Mes'ud vratio kući i predvodio Alkamu i Esveda u džematu.
Dokazi iz ispravnog rasuđivanja
Onaj ko nije obavio namaz s prvim džematom, kažu ovi učenjaci, neka naknadno uspostavi drugi džemat zbog njegove vrijednosti, kao što se čini u džamijama u kojima navraćaju putnici-prolaznici ili u džamijama koje nemaju stalnog imama ni tačno određeno vrijeme ezana i ikameta.
Meritornije mišljenje
Islamski učenjaci raspravljali su o argumentima i jedne i druge skupine. Svi ti argumenti podložni su kritici ili različitom tumačenju kada je riječ o dokazivanju njime. Budući da je ta rasprava prilično duga i komplicirana, zadovoljit ćemo se iznošenjem onog mišljenja za koje smo se opredijelili. Mislim, a Svevišnji Allah najbolje zna, da stav učenjaka koji zabranjuju uspostavljanje drugog džemata odgovara općim ciljevima šerijata i principu čuvanja muslimanskog jedinstva. Opet ponavljamo: ovaj se propis odnosi isključivo na klasične džamije, u kojima postoji stalni imam, a ne na džamije koje se nalaze pored prometnih puteva ili na pijacama, makar imale stalnog imama, jer uspostavljanje drugih džemata u takvim džamijama ne dovodi do sumnje, mržnje, raskola i razjedinjavanja muslimana. U tom smislu je navedena Nevevijeva izjava: “Po konsenzusu islamskih učenjaka, nije pokuđeno uspostavljanje dva, tri ili više džemata u džamijama u kojima ne postoji stalni imam.” Dokaz za preferirajuće mišljenje jeste hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Drago mi je da namaz vjernika bude jedan, i zato sam htio poslati ljude da svaku kuću obavijeste i upozore na namaz.” (Ebu Davud, 1/138-140/506, i Ibn Huzejme, 1/199/383, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/910.) A Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
