Pitanje:
Ako dijete umre neposredno po rođenju ili ako se rodi mrtvo, treba li mu klanjati dženaza-namaz? Volio bih da navedete mišljenje hanefijskog mezheba o tom pitanju. Allah vas nagradio!
Odgovor:
Islamski učenjaci o ovom pitanju imaju različite stavove. Po mišljenju hanefijskih pravnika, dijete koje se rodi sa znacima života: pokreti određenih dijelova tijela, kihanje, plač i sl., podliježe propisima odrasle osobe. Nadijeva mu se ime, kupa se, umotava u ćefine i klanja mu se dženaza-namaz. Kada je riječ o djetetu koje se rodi mrtvo, po konsenzusu hanefijskih učenjaka ne klanja mu se dženaza, ali se razilaze oko kupanja: Ebu Jusuf smatra da ga treba okupati, a Ebu Hanife i Muhammed kažu da ne treba. (Vidjeti: El-Mebsut, 2/57, Bedaius-sanaia, 1/302, i Hašijetu Ibni Abidine, 1/594.)
Malikijski učenjaci dijele mišljenje hanefijskih pravnika: dijete koje zaplače nakon rođenja ima status odrasle osobe, ali kada je riječ o tome da li su mjerodavni drugi znakovi života, oni imaju različita mišljenja. (Vidjeti: El-Mudevvenetul-kubra, 1/179, Bidajetul-mudžtehid, 1/240, El-Munteka, 1/427, i Hašijetud-Dusuki, 2/217.)
I šafijski učenjaci dijele mišljenje hanefijskih pravnika, međutim, u njihovom mezhebu postoji i stav da se takvom djetetu neće klanjati dženaza-namaz. (Vidjeti: Mugnil-muhtadž, 2/33, Revdatut-talibin, 1/631-632.)
Međutim, hanbelijski pravnici jednoglasni su u mišljenju da se djetetu koje pokaže znakove života klanja dženaza-namaz. Imam Ahmed smatra da se kupa i da se klanja dženaza čak onom djetetu koje majka pobaci nakon četvrtog mjeseca trudnoće (nakon udahnjivanja duše). Njegovo mišljenje dijele sljedeći islamski autoriteti: Seid b. Musejjib, Ibn Sirin i Ishak. (Vidjeti: El-Mugni, 2/328, El-Insaf, 2/504.)
Mišljenje hanbelijskih pravnika moglo bi biti najbliskije općim pravilima i ciljevima šerijata, a Svemogući Allah, opet, najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
