PITANJE:
Da li je dozvoljeno pisati i čitati nestvarne i zamišljene priče i romane?
ODGOVOR:
1. Što se tiče čitanja takvih stvari, ono spada u gubljenje vremena. Čovjek se često prevari i obmani po pitanju slobodnog vremena kojeg nalazi u svom životu, a on će za njega biti odgovoran na Sudnjem danu.
Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je rekao:
“Allahov Poslanik, s.a.v.s. je kazao: ‘Po pitanju dvije blagodati se prevare mnogi ljudi: to su zdravlje i slobodno vrijeme.'” (Buhari u Sahihu, hadis br. 6049.)
Od Ebu Berze El-Eslemija, r.a., se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s. je kazao: ‘Čovjek se na Sudnjem danu neće s mjesta pomaknuti dok ne bude polagao račun za život – u šta ga je proveo, za znanje – na koji je način radio po njemu, za imetak – kako ga je zaradio, a kako trošio i za tijelo – na koji ga je način koristio.'” (Tirmizi u Sunenu, hadis br. 2417, ocjenjujući ga kao sahih.)
2. Međutim, što se tiče bavljenja pisanjem takvih stvari, pored već navedenog gubljenja vremena u onome što puno ne koristi, tu je i druga zabrana, a to je upotreba neistine koja je neizostavni dio takvih djela, kako bi se upotpunio zaplet i kulminacija zamišljenih i nepostojećih situacija.
A ako to, ipak, bude morao činiti, neka u tom slučaju piše o stvarima koje imaju veze sa stvarnim događajima iz života ljudi i njihove svakodnevnice. Neka pišući uzima pouku, opomenu i korist od stvarnog događaja koji je doživio ili čuo od drugih. Ili neka piše u stilu navođenja primjera i neka to naglasi u uvodu. Najbolje i preče od svega toga je da piše o stvarnim i vjerodostojnim pričama koje su navedene u Kur'anu i sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. ili neka piše o biografijama i životima značajnih ličnosti iz historije islama kao što su Allahovi poslanici, s.a.v.s. islamski učenjaci i dobri ljudi ili neka piše o događajima prošlih naroda o kojima nam je Uzvišeni Allah, dž.š., iznio kazivanja. To treba uraditi na jedan zanimljiv i interesantan način, ne iskrivljujući i ne dodajući ništa tome što se nije dogodilo ili ono što se dobro ne poznaje. To, također, treba izložiti i iznijeti na jedan lagahan i jednostavan način koji je prilagođen dječijem uzrastu, ako je, naprimjer, njima namijenjeno. U svom spisateljskom radu pisac treba paziti da skrene pažnju na lijepo ponašanje i afirmira moralne vrijednosti.
Muhammed Salih el-Munedždžid
