PITANJE:
Vidljivo je da se pojedini klanjači pomaknu malo nazad u odnosu na saff, tj. zaostanu, dok drugi vežu ruke na lijevoj strani. Kakav je propis za takve postupke i da li u nekom od mezheba postoji dokaz o tome?
ODGOVOR:
Ravnanje saffova je sunnet. Neki alimi smatraju da je to obaveza (vadžib), držeći se tog stava zbog riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je vidio čovjeka, čija su prsa stršila u saffu. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ”Allahovi robovi, ili ćete poravnati saffove, ili će Allah dati razdor među vama.” (Buharija, poglavlje: “Ezan”, 717. i Muslim, poglavlje: “Namaz”, 436.)
Ovo je jasna prijetnja onima koji ne ravnaju saffove, a prijetnja biva izrečena za počinjeni grijeh ili ostavljenu obavezu, tj. vadžib. Na osnovu rečenog, smatram da je poravnanje saffova vadžib. Imam Buharija je jedno poglavlje u svom Sahihu naslovio: ‘Grijeh onoga ko ne upotpunjava redove’ (Buharija, poglavlje: “Ezan”, 75. ili Fethul – bari, 2/245) Što se tiče držanja ruku na lijevoj strani, to je neosnovano i nije poznata podrška takvom stavu u sunnetu, niti u riječima bilo kojeg učenjaka. (Šejh Ibn Usejmin,”Kitabud – de’we” (5); 2/91.-92.)
ŠEJH IBN BAZ
