PITANJE:
Kao majka muslimanka trudim se da svoju djecu odgojim u duhu islama. Kakav je Vaš savjet u vezi moje prakse da ponekad pregledam lične stvari svoje djece?
Ako nađem nešto što je haram, da li imam pravo da to uzmem i uništim, znajući da je to dječija stvar?
ODGOVOR:
Zahvala pripada Allahu.
Savjetujemo da otac ili majka povremeno pregledaju ono što djeca posjeduju. Šejtan djeci, možda, uljepšava prikupljanje zabranjenog, onoga što nije dozvoljeno gledati ili slušati. Ovo je odgovornost koju je Allah predao roditeljima u pogledu njihove djece.
Za mnoge kćerke i sinove je povod njihove upute i ostavljanja zabranjenih stvari i grijeha bila budnost roditelja, stalni nadzor i sprečavanje nevaljalštine u korijenu. Da preusmjeriš navaljaloga ili nevaljalu na samom početku griješenja je veoma lahko, ali ako to potraje dugo rastavljanje djece od smutljivaca će biti teško.
U mnogim slučajevima se zna koje nevaljalštine sinovi i kćeri čine na osnovu pretraživanja njihovih torbi, čitanjem njihovih svesaka i upoznavanjem njihovog društva.
Koliko je omladinaca poželjelo da su ih roditelji nadgledali i pratili njihove postupke?!
Zato, savjetujemo vam da im, s vremena na vrijeme, pregledate njihove stvari, ali da to bude neprimjetno.
To će roditelji početi činiti nakon što primjete da nešto nije uredu s djecom. Međutim, ako je dijete u suštini dobro i ne čini grijehe, tada roditelji, a ni drugi, nemaju pravo nadzirati ih niti im pretraživati lične stvari. Zato što takvi postupci u tom slučaju spadaju u ružno mišljenje o djeci i špijuniranje, što je Allah zabranio riječima: “O vjernici, klonite se mnogih sumljičenja, neka sumljičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge.” (El-Hudžurat, 12.)
Ako majka ili otac nađu nešto što je zabranjeno, dužnost im je to uništiti, a zatim posavjetovati onoga kod koga je nađena ta nevaljalština.
Ebu Seid el-Hudri prenosi da je čuo Poslanika, s.a.v.s. kako govori: “Ko od vas vidi nevaljalo djelo, neka ga rukom otkloni. Ako to ne može, onda svojim jezikom. Ako ni to ne može, neka to učini svojim srcem, a to je najslabiji vid vjerovanja.” (Muslim, 49.)
Imam En-Nevevi kaže: “Riječi Poslanika, s.a.v.s.: ‘…neka ga otkloni’ su obavezna naredba prema konsenzusu učenjaka. O naredbi zabrane zla i naređivanja dobra slažu se tri velika izvora Šerijata: Kur'an, Sunnet i idžma’.
Naređivanje dobra i zabrana zla je kolektivna obaveza (fardi-kifaje). Ako jedan dio muslimana izvršava ovu obaveza, ostali nisu griješni zbog neizvršavanja. No, ako svi muslimani izostave ovu obavezu, griješni su oni koji su mogli vršiti tu obavezu, a nisu imali opravdanje ili strah. Naređivanje dobra i zabranjivanje zla može biti i pojedinačna stroga obaveza u slučaju da niko drugi ne zna za određeno zlo osim dotične osobe ili to zlo može otkloniti samo ta osoba. Na primjer, ko vidi svoju suprugu ili dijete u nevaljalštini ili da su nemarni prema islamskim obavezama.
El-Kadi Ijjad, Allah mu se smilovao, kaže da je ovaj hadis temelj za pravilo promjene zla ili naređivanja dobra. Onaj ko želi promjenu određenog djela, to će učiniti svim mogućim sredstvima, riječju ili djelom. Razbiće instrumente, prosuti alkohol ili narediti drugima da to učine. Oduzeće otete stvari i povratiti ih vlasnicima, sam ili naredbom drugima, ako je u mogućnosti. Prilikom promjene će blago postupati prema neznalici kao i sa uglednim nepravednim čovjekom čijeg se zla boji, jer je to umjesniji način da njegov govor bude primljen.” (Šerhul-muslim, 2/22-25.)
Allah najbolje zna.
Muhammed Salih el-Munedždžid
