Pitanje:
Pročitao sam neke tekstove koji govore o homoseksualnosti, ali ono što sam primijetio bacilo me u očaj.
Prvo, neka mi Uzvišeni Allah oprosti ako sam prema Njemu prekršio odgojne norme ovim pitanjem i unaprijed vam se izvinjavam ako sam pokazao manjak poštovanja, jer sam se šokirao čitajući o tome da sam veliki grešnik. Moj Allahu, postim, klanjam i često učim Kur'an. U skladu s vašim riječima, homoseksualnost je veliki grijeh i siguran sam da me čeka džehennem i da me Allah ne voli! Ovaj vid anomalije ne znači da sam homoseksualac i ne prakticiram homoseksualnost, zašto mi je onda Allah namijenio najžešću kaznu. Tema homoseksualnosti je vrlo teška i nije vam lahko pričati o tome, osim ako je niste dovoljno upoznali. Ja ne kažem: “Riješite mi ovu anomaliju, već zašto to smatrate grijehom, ja sam rođen ovakav, pa kako da promijenim svoju ljubav i naklonost prema muškaracima. Da li je to lahko, jer to nije dugme da se pritisne kako bih se preobrazio.
Kako biste me bolje shvatili, navest ću primjer. Ako kažeš normalnom muškarcu da od danas ne voli žene, da li je to moguće?
Pogledaj Božiju mudrost koja se očituje u prirodi normalnih muškaraca, momaka, jer im je rečeno da spuste pogled ili zatvore oči, a nije im rečeno da ne pokazuju ljubav prema ženama kako bi se oženili, jer Uzvišeni Allah zna da je to teško. Konstantno nas plašite, a ja danas ne znam nijednog učenjaka koji kaže: “Ako se strpiš nad ovom nedaćom, imat ćeš nagradu.” Moj Bože, nismo nigdje poželjni, niko nas ne voli, svi osjećaju odvratnost prema nama i proklinju nas. Zašto? Najbjednija smo Božija stvorenja na Zemlji, ponekad plačem zbog svoje situacije, bojeći se dana vjenčanja, jer osjećam odvratnost prema ženama. Kako da mi kažeš da je rješenje mog problema u ženidbi, da se oženim, čime bi se moji problemi i brige povećali. Osobe sa ovim anomalijama nisu iste, neko je naizgled normalan, ali ima određene naklonosti prema muškarcima, neki ne vole žene, već samo muškarce, a neki od njih vole nježnije osobe. Tema je duga! Kažete da problem nije biološke naravi. Uredu, ali nisam čuo u svom životu da se neka osoba izbavila iz homoseksualnosti. Da se suzdržim od homoseksualnosti, kako bih promijenio svoju naklonost prema ženama… Niko nas ne razumije, vi kažete da to nije prirodno zato što je u suprotnosti s vjerom. Ja sam mišljenja da nije u suprotnosti, možda nas je Uzvišeni Allah stvorio ovakvima kako bi vidio ko od nas neće upražnjavati homoseksualne radnje, a ko će se prepustiti svojim strastima. Mi smo u većem iskušenju od prirodnih muškaraca, a znate li zašto? Normalnom čovjeku je dovoljno da se ne miješa sa ženama kako ne bi pokleknuo iskušenju ili da spusti pogled. Šta s nama? Da li da zatvorimo oči pred muškarcima i kako da se ponašam prema prijateljima kada sam i u džamiji u iskušenju, čak i kad vidim lijepo lice ili prilikom običnog rukovanja!
Vidite šta osjećam. Obratio sam se učenjacima nadajući se da će mi promijeniti život, ali sam bio poražen kada su mi pojasnili da sam grešnik, Allah neka je na pomoći! Stvoren sam da iskusim kaznu na ovom svijetu, a poslije ću biti kažnjen na ahiretu još žešćom kaznom! Poštovani šejhu, bit ću sretan samo u jednom slučaju, a to je da znam kako zbog ove anomalije nisam grešan i da ću zbog suzdržavanja od homoseksualnosti biti nagrađen. U tom slučaju moja patnja mi neće biti teška. Molim vas da opširno odgovorite, trebam nekoga ko bi nam pružio pomoć, jer bol je moj vječiti saputnik. Budite milostivi prema onima na Zemlji, smilovat će vam se Onaj na nebesima.
Odgovor:
Hvala Allahu!
Znaj, Božiji robe, da je Uzvišeni Allah milostiviji prema Svojim robovima nego majka prema djetetu, čak je milostiviji prema njima nego oni sami prema sebi. Niko ne zna kolika je Njegova milost. Kad bi nevjernik znao kolika je milost Uzvišenog Allaha, niko od Njegovih stvorenja ne bi očajavao. To je savršeno ustrojstvo u islamu određeno za sva vremena.
Poštovani čitaoče, moraš znati sljedeće: „Allah zaista neće nikakvu nepravdu ljudima učiniti, ljudi je sami sebi čine.“ (Junus, 44);
“…jer Allah nije nepravedan prema robovima Svojim!” (El-Enfal, 51)
Uzvišeni Allah nema potrebu kažnjavati nekoga ako je pokoran i slijedi uputu: „Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući.“ (En-Nisa, 147)
Allahovo dobročinstvo prema Svojim robovima i Njegova milost ogleda se i u tome što ih ne opterećuje više nego što mogu podnijeti. Nije im zabranio nešto, a da nemaju snagu da to ostave i udalje se, niti im je naređeno nešto, a da nemaju snagu ispuniti to. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:
„Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, obriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!“ (El-Bekara, 286)
Objavom ajeta: „Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili, Allah će vas za to pitati; oprostit će onome kome On hoće, a kaznit će onoga koga On hoće – Allah je kadar sve (El-Bekara, 284). Nekim ashabima Poslanika, alejhis-selam, bilo je teško misleći da će oni biti pitani, odnosno kažnjeni zbog onoga što im duša došaptava, a nisu u stanju to odagnati od sebe. Stoga je Uzvišeni objavio ajet: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih” – radosno im ukazujući na olakšanje zbog toga što su navikli sebe da prihvate sve što dolazi od Uzvišenog Allaha, pokoravaju se Njegovim odredbama iskazujući zadovoljstvo Njime.
Muslim prenosi u Sahihu, 125, od Ebu Hurejre hadis u kojem stoji da je rekao: „Kad je Poslaniku objavljeno: ‘Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili, Allah će vas za to pitati; oprostit će onome kome On hoće, a kaznit će onoga koga On hoće – Allah je kadar sve’, ashabima je bilo teško. Stoga dođoše Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sjedoše na koljena i rekoše: ‘Dakle, Božiji Poslaniče, dužni smo raditi djela koja smo u stanju obaviti, kao što su: namaz, post, džihad, udjeljivanje sadake. Sada ti je objavljen ovaj ajet po kojem nismo u stanju raditi.’ A Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Hoćete li reći kao što su prije vas govorili sljedbenici dvije knjige (jevreji i kršćani): ‘Čuli smo i ne pokoravamo se?’ Ne, nego recite: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.’’
Oni rekoše: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.’
Pošto su ashabi neumorno ponavljali ovaj ajet, Uzvišeni Allah, je objavio: ‘Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.’’ (El-Bekara, 285)
Pošto su to uradili Allah ga je derogirao objavivši sljedeći ajet: ‘Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!’ (El-Bekara, 286)
‘Uradio sam to’, reče.
‘Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas!’
‘Da’, reče.
‘Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti’
‘Da’, reče.
‘Pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!’
‘Da’, reče.”
U Muslimovoj verziji, 126, stoji također da se odgovor: ‘“Da’, reče” odnosi na Uzvišenog Allaha u značenju: učinio sam to.
Pogledaj, Božiji robe, kako su ashabi prihvatali ono što im je dolazilo od Njihovog Gospodara i bili su zadovoljni time, jer im se pružila olakšica, otklonio teret i breme.
Pogledaj kako je Uzvišeni Allah bio milostiv prema njima, olakšao im je tako da neće odgovarati za primisao i došaptavanje duše koje nisu u stanju odagnati od sebe.
U Buharijevom Sahihu, 5269, i Muslimovom, 127, od Ebu Hurejre se prenosi: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah je oprostio mom umetu ono što im duša došaptava, ako ne govore ili ne rade po tome.'“
Zaključak: Postojanje težnje ka griješenju, odnosno ka činjenju onoga što je Uzvišeni Allah zabranio, bez obzira na to radi li se o bludu ili nečemu drugom, ili postojanje bilo kakve vrste anomalija samo po sebi ne smatra se grijehom i nije podložno Božijoj kazni, ako se osoba ne povinuje tom utjecaju i nije se upustila u činjenje tog djela. Ako mu se preda i odluči učiniti to djelo, ako govori po tome i upusti se u njegovu realizaciju, onda je uradila ono što je Uzvišeni Allah zabranio, a bila je u stanju da to ne uradi. Ovo je ta obavezujuća dužnost i vrsta kazne kojom je Allah zaprijetio nepokornim stvorenjima, kako je to objasnio Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u prethodnom hadisu.
Ali, onome ko se bori protiv svojih nagona i odupire se prohtjevima i požudi, njemu je Uzvišeni Allah obećao džennet i zadovoljan je njime, čak ako mu se uzbudi sjećanje, zbog nečasnog djela, odnosno zbog grijeha koji mu je u srcu ostavio trag, i slično tome. Ovo se smatra pohvalnim uz očekivanje nagrade zbog svog suzdržavanja, opsjednut je onim što ne može učiniti a nije bio u stanju odagnati to od sebe. Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, govoreći o samokontroli i suzdržavanju od strasti u ime Allaha, kaže: “To se ne ubraja u ova djela ako je strpljiv zbog Allaha, čuva kreposnost zbog Njega, prigušuje nagon zbog Njega. Ovo se ne ostvaruje ničim drugim nego samokontrolom svog nagona, dajući prenost ljubavi prema Allahu, bojeći se Njega i težeći Njegovom zadovoljstvu. U tom smislu, on je jedan od onih za koje se u Kur'anu kaže: ‘A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva suzdržao, džennet će boravište biti sigurno.’ (En-Naziat, 40-41);
‘A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao, bit će dva perivoja.’ (Er-Rahman, 46)
Molimo Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša, da nas učini onima koji su u stanju kontrolisati svoju ljubav proizašlu iz požude, čime zavređuju Božiju bliskost i Njegovo zadovoljstvo.“ (Preneseno iz djela „Ed-Da'u ved-deva“, str. 573.)
Iz ovoga biva jasno da je zločin i gnusni grijeh odavanje homoseksualnim djelima i prakticiranje njihovo, a upuštanje u same uzroke koji dovode do toga spada u grijeh za koji će čovjek odgovarati, snositi posljedice za svoj grijeh, jer je bio u stanju ne činiti ih i udaljiti se od njih.
Ali ako je to obično došaptavanje duše ili primisao koja se pojavila, za takvo nešto čovjek neće biti odgovoran i grešan.
Ako je suđeno da je osoba iskušana pretjeranom sklonošću prema ženama, ili je određeno da je iskušana anomalijom poput naklonosti prema muškarcima, ili je utvrđeno da su geni uzrok tome tako da se čovjek ne može izbaviti iz toga niti uspostaviti kontrolu, tretirat će se na osnovu svojih riječi ili djela, a ne na osnovu svoje naklonosti, odnosno onoga čime se odlikuje.
Allah najbolje zna!
islamqa
